BiH: Novi visoki predstavnik u žrvnju starih podjela i izazova (I)

Donosimo prvi dio velike analize o stanju u Bosni i Hercegovini po isteku mandata visokog predstavnika Valentina Inzka. Novi visoki predstavnik dolazi u državu opterećenu starim podjelama, neostvarenim ratnim ciljevima i neodgovornim političarima...

SAŽETAK

Nakon dvanaest godina mandata, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka zamijenio je njemački političar Christian Schmidt. On preuzima dužnost u vremenu pojačanih tenzija izazvanih Inzkovim nametanjem promjena Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine koje sankcioniraju negiranje genocida. Najavljene promjene izazvale su oštre reakcije u Republici Srpskoj, a Milorad Dodik najavio je da dužnosnici u tome entitetu neće surađivati s novim visokim predstavnikom. Ako je za suditi prema prvim Schmidtovim intervjuima, on će inzistirati na dejtonskome okviru i poštivanju konstitutivnosti triju naroda, uz suzbijanje separatističkih tendencija Banje Luke, ali i hrvatskih zahtjeva za trećim entitetom. I 26 godina od svršetka rata, tri naroda u Bosni i Hercegovini ne mogu postići konsenzus oko elementarnih zajedničkih strateških ciljeva. Budućnost BiH u rukama je međunarodnih faktora kojima ova država nerijetko služi kao poligon međusobnih obračuna. Očuvanje koncepta konstitutivnosti, koji bi Sarajevo najradije ukinulo, i promjena Izbornog zakona predstavljaju minimum ispunjenja uvjeta za opstanak Hrvata u BiH. No dugoročno rješenje nije sadašnja organizacija u kojoj tri naroda imaju dva entiteta, pri čemu se najmalobrojniji narod nastoji politički eliminirati i svesti na status nacionalne manjine.

ANALIZA

Posljednjih tjedana glavna vijest u Bosni i Hercegovini nije sveprisutna koronakriza niti mjere ekonomske politike koje bi mogle popraviti otužnu ekonomsku situaciju u državi, već dolazak novoga visokog predstavnika, njemačkog političara Christiana Schmidta, koji je ovih dana službeno preuzeo dužnost. Schmidt dolazi nakon dvanaest godina mandata Valentina Inzka, a njegovo preuzimanje dužnosti nije prošlo bez negodovanja u Republici Srpskoj. U Vijeću sigurnosti nedavno je odbijena ruska rezolucija kojom je dana potpora Schmidtovu imenovanju, ali je predviđala zatvaranje njegova ureda 31. srpnja sljedeće godine.  

Podgrijavanje „bosanskog lonca“

Christian Schmidt preuzima dužnost u vremenu pojačanih tenzija. Njegov prethodnik odlučio je u posljednjim danima svoga mandata malo podgrijati „bosanski lonac“ pa je, koristeći tzv. bonska ovlaštenja, nametnuo dopune Kaznenog zakona BiH koje sankcioniraju negiranje genocida. Iako formulirane neutralno, jasno je kako su promjene zakona prije svega usmjerene protiv dužnosnika u Republici Srpskoj koji negiraju genocid u Srebrenici. Očekivano, dopune zakona naišle su na oštre reakcije Banje Luke, a prva među njima bila je ta da je Milorad Dodik, srpski član predsjedništva BiH, po već nebrojeni put zaprijetio odcjepljenjem Republike Srpske. Čelnici toga entiteta odbacili su nametnute dopune koje su stupile na snagu prvoga dana mandata novog visokog predstavnika, a trajat će dok ih Parlamentarna skupština BiH ne usvoji u istome obliku.

Kao odgovor na Inzkovo nametanje dopuna Kaznenog zakona, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je dva zakona s ciljem onemogućavanja kažnjavanja osoba koje niječu ratne zločine, ali će se zato sankcionirati oni koji vrijeđaju naziv i znakovlje srpskoga entiteta. Parlamentarno tijelo Republike Srpske odlučilo je da se izmjene Kaznenog zakona neće primjenjivati na njezinu teritoriju. Uoči sjednice Narodne skupštine RS-a, Milorad Dodik izjavio je kako su novi zakoni odgovor na djelovanje Valentina Inzka koje je u entitetu Republika Srpska protuzakonito. Protuzakonitim u RS-u smatraju i imenovanje Christiana Schmidta za Inzkova nasljednika te, kako je najavio Dodik, s novim visokim predstavnikom niti on niti bilo koji drugi dužnosnik iz srpskoga entiteta neće surađivati niti će primjenjivati njegove odluke. Djelovanje visokog predstavnika, dodao je Dodik, rezultat je „arogancije zapadnih država“, a trenutno je na djelu zapadna urota, predvođena Njemačkom i Austrijom, čiji je cilj derogirati status Republike Srpske.

Visoki predstavnik niske aktivnosti i vidljivosti

Valentin Inzko bio je najdugovječniji, ali i najmanje aktivan, visoki predstavnik u BiH. Najvećim krimenom može mu se smatrati mirno promatranje ponovnog izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva, kao i sudjelovanje u protuustavnom formiranju vlasti Federacije BiH 2011. godine. Nisu to bile potpuno benigne odluke, što zapravo govori dosta o tome koliko su Inzkovi prethodnici bili hiperaktivni u nastojanjima da politički marginaliziraju hrvatski narod u BiH.

Nije poznato što je Inzka motiviralo da na samome kraju mandata nametne sporne promjene zakona, no potpora američkog veleposlanstva ipak govori odakle su došli možebitni poticaji u tome pravcu. Frankfurter Allgemeine Zeitung u dopunama zakona, koje su izazvale buru nezadovoljstva u Republici Srpskoj, vidi neugodan poklon Inzka svome nasljedniku koji bi promjene trebao provesti u djelo.

Novi Kazneni zakon, u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje negiranja genocida, u praksi je vrlo teško provediv. Pokušaj provedbe mogao bi, naime, dodatno osnažiti tenzije i otvoriti put prema kaosu. Teško je očekivati da bi se u Bosni i Hercegovini moglo izvršiti uhićenje Milorada Dodika, kao najglasnijeg i najistaknutijeg negatora genocida u Srebrenici. Pokušaj uhićenja mogao bi dovesti do nasilja i oružanoga konflikta. Drugim riječima, zakon je neprovediv i može doprinijeti jedino novim sporovima Sarajeva i Banje Luke, pa je teško donijeti zaključak o svrsishodnosti njegova donošenja.  

Nula odluka u korist Hrvata

U aktualnome sporu Sarajeva i Banje Luke Hrvati nemaju interesa za odveć velikim uplitanjem. Valentin Inzko kao visoki predstavnik redovito je donosio odluke u korist Bošnjaka, Srbi mu nisu bili naročito skloni niti on njima, a Hrvati, kao najmalobrojniji narod u BiH, nisu u dvanaest godina mandata uspjeli dočekati baš niti jedan potez visokog predstavnika koji bi išao u pravcu afirmacije i zaštite njihovih prava i interesa. Ipak, mirnija retorika koja posljednjih dana dolazi od strane hrvatskih predstavnika, a tiče se spora Srba i Bošnjaka, nameće Hrvate u BiH kao kompromisu sklone aktere koji djeluju kao glas razuma u polariziranoj državi.

Iz Republike Srpske već su poručili kako neće prihvaćati odluke novog visokog predstavnika, a Bošnjaci, ne bez utemeljenja, i dalje očekuju kako će imati njegovu najsnažniju potporu. Naime, zapadna diplomacija ne tretira Bošnjake u Bosni i Hercegovini kao najbrojniju etničku skupinu koja ima jasne težnje prema dominaciji, nego kao na ugroženu muslimansku zajednicu koja je tijekom devedesetih doživjela etničko čišćenje od strane većinski kršćanskoga stanovništva.

Kad je u pitanju američka politika prema BiH, onda ne treba zanemariti da se potporom Bošnjacima na neki način želi „oprati“ bliskoistočna intervencionistička politika i poslati poruka kako Washington nije generalno protiv muslimana. Rješenja koja su Sjedinjene Američke Države predlagale za neke druge dijelove svijeta u slučaju BiH ne vrijede. U tom je smislu ilustrativan primjer američkog diplomata Petera Galbraitha koji se u Iraku zalagao za stvaranje države s tri entiteta, a u slučaju BiH nije želio ni čuti za takvo rješenje kojemu trenutno najviše teži hrvatska strana.

Što očekivati od Schmidta

O okvirima Schmidtova budućeg djelovanja za sada možemo samo nagađati iz intervjua koje je u posljednje vrijeme dao za niz medija. U jednome je tako izjavio sljedeće: „Kada pogledamo Bosnu i Hercegovinu, vidimo da unutarnji problem koji postoji nije između većine i manjine, nego problem između tri konstitutivna naroda te ostalih. Kada iz današnje perspektive pogledamo Dejtonski sporazum, vidimo da bi se neki njegovi dijelovi mogli sročiti drukčije, no danas imamo sporazum kakav je. Onima koji i danas gaje fantazije kako bi bilo dobro mijenjati granice ili stvoriti nove države, kažem da je gotovo”.

Schmidt, očigledno je, nema namjeru revidirati Dayton, a koncept konstitutivnosti i dalje bi trebao ostati ustavno-političko načelo uređenja Bosne i Hercegovine. Schmidt će raditi na suzbijanju separatističkih tendencija Republike Srpske, a Hrvati u BiH neće, po svemu sudeći, naići na potporu u ideji uspostave treće federalne jedinice unutar Bosne i Hercegovine. Nijemac će, istaknuto je, stajati na poziciji očuvanja koncepta konstitutivnosti triju naroda, ali istodobno ističe da „ako želimo povesti BiH u EU i transformirati je u demokratsku zemlju, ne smijemo imati čisto etničku orijentaciju“.

Kakvu je drugu orijentaciju moguće provesti u državi s tri naroda suprotstavljenih interesa, nije pojašnjeno, no jasno je da samo poštivanje prava tri konstitutivna naroda, u državi u kojoj se glasuje gotovo isključivo prema načelu pripadnosti jednome od ta tri naroda, može održati Bosnu i Hercegovinu. U protivnom će državom dominirati najbrojnija zajednica, a to je onda smjer koji smo već vidjeli u slučaju Jugoslavije, u kojoj je najbrojniji srpski faktor želio imati dominaciju.

Jugoslavenski smjer BiH

Na žalost, bošnjačke političke strukture idu upravo prema već viđenom „jugoslavenskome smjeru“. U Sarajevu je ocijenjeno da je Republika Srpska pretvrd orah pa su kao prvi korak odlučili marginalizirati Hrvate u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Izborni zakon omogućuje brojnijem narodu da izabere hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To se dogodilo već tri puta (2006., 2010. i 2018.) izborom Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Kad se ne deklarira kao Bosanac, Komšić se deklarira – ili se barem nekad deklarirao – kao Hrvat, što mu prema trenutnom izbornom zakonodavstvu daje mogućnost da glasovima Bošnjaka bude izabran za hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva BiH. Budući da su Bošnjaci brojniji u Federaciji BiH, to im omogućuje da Komšić, kojemu strateški daju dio svojih glasova, brojčano nadvlada kandidata kojega podupiru Hrvati. Pritom je važno napomenuti da Željko Komšić, po izboru za člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima, djeluje kao transmisija bošnjačkih interesa i u svim odlukama podupire Sarajevo. Kritičari ga, ne bez razloga, uspoređuju s albanskim političarom Sejdom Bajramovićem, kojega je Slobodan Milošević, u želji da ostvari srpsku hegemoniju nad cijelom Jugoslavijom, instalirao za predstavnika Kosova u Predsjedništvu SFRJ.

Kao što je Milošević nametnuo Bajramovića, tako bošnjačke stranke danas, na temelju protuustavne interpretacije Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH, nameću Komšića s ciljem ukidanja jednakopravnosti Hrvata. Njihov je cilj stvaranje „građanske države“ prema načelu „jedan čovjek – jedan glas“, a to bi dugoročno Bošnjacima omogućilo potpuno ovladavanje institucijama Federacije BiH. Kao maksimalistički cilj nameće se pretvaranje cijele BiH u bošnjačku nacionalnu državu, a to se u velikobošnjačkim krugovima opravdava time da Hrvati i Srbi imaju svoje matične, nacionalne države.

Prijetnje „probosanskih“ – u stvari antihrvatskih – snaga

Bošnjački lider Bakir Izetbegović, kako bi realizirao ciljeve velikobošnjačke politike, ne preže ni od otvorenih prijetnji. Prošle je godine tako poručio: „Hrvati imaju previše prava i ako ovako nastave, za dvije će se godine probosanske snage organizirati, neće imati ni ovo danas što imaju, razbit ćemo okove pariteta... Ne mogu Hrvati imati isto kao i mi kojih ima četiri puta više… Ako bude potreba, imamo prijatelje iz Europe i islamskih zemalja, ne daj Bože potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba. Ako se budu okovi stavljali na ruke najbrojnijega naroda u BiH, ako mu se ne bude dalo da dođe do onoga što je izglasao na izborima, onda će se i taj narod organizirati tako da blokade u budućim ciklusima sigurno razbije, da ih ukloni“.

„Ljuti i dobro naoružani“

Nije to bila prva Izetbegovićeva prijetnja. Dvije godine ranije na obilježavanju 25. godišnjice stradanja Bošnjaka u Ahmićima pohvalio je jačanje vojne industrije u Federaciji BiH: „92. godine ljudi su prodavali kravu da bi kupili kalašnjikov. Tri ili četiri tisuće maraka davali su za pušku. Nikad više slabi. Ovo je zadnji put što su nam ovakvu stvar uradili. Napravit ćemo mi i pokretnu haubicu i već ju radimo, transporter pokretni, pušku smo napravili i napravit ćemo onu dobru taktičku 12.7, višecijevne bacače svih mogućih kalibara i svu moguću municiju za to i dronove. Pa ćemo biti kao onaj mali čovjek koji nije krupan, ali je ljut i dobro naoružan i neka svatko dobro razmisli hoće li ga iz čista mira dirati. Nikad više se neće dogoditi da nam na vrata pokucaju, a da mi nemamo čime odgovoriti“.

Proizvodi vojne industrije Federacije BiH nisu konkurentni na inozemnome tržištu pa je jasno da se proizvode za moguće unutarnje potrebe. Oni trebaju poslužiti kao jamac Izetbegovićevih planova i ciljeva. Cilj je, dakako, stvaranje unitarne Bosne i Hercegovine, koja će postati isključivo bošnjačkom državom, dok će Hrvati i Srbi biti svedeni na status nacionalnih manjina koje će, to je postavljeno kao ideal u najekstremnijim krugovima, biti podvrgnute šerijatu kao jedinome pozitivnom zakonodavstvu.

Drugi dio analize pročitajte uskoro samo na portalu TheConservative.online.