COVID-putovnicama protiv ustava i EU ugovora

Zašto se nakon otkrića cjepiva i početka njegove masovne proizvodnje uvode diskriminatorni certifikati koji će ograničiti slobodu kretanja? Koliki im je vijek trajanja? Zašto i dalje nema odgovora na ključna pitanja oko razvoja pandemije COVID-19?...

Kad će moći slobodnije putovati, pitanje je koje muči brojne građane Europske unije. Zatvorene, umorne, frustrirane, osiromašene i depresivne. Pandemija je ljude iscrpila, ne samo tjelesno ako su došli u doticaj s virusom ili ekonomski, već i psihički. Potreba je za povratkom u normalnost velika, ali na pitanje kad će se to dogoditi zasad nema konkretnog odgovora.

Uvođenje tzv. COVID-putovnica, uvjeravaju nas, prvi je korak prema normalnosti. Te su „putovnice“ ili, točnije, certifikati nova velika tema u institucijama Europske unije, ali i na razini država članica koje još uvijek vode borbu s pandemijom koronavirusa. Približavanje turističke sezone i kašnjenje u procesu procjepljivanja europskog stanovništva nedvojbeno dovode do rasta zabrinutosti vlada država članica čiji BDP značajnije ovisi o turizmu.

Razumljivo je to budući da bi podbačaj turističke sezone značio težak udarac njihovim javnim financijama koje su ionako ozbiljno ugrožene nakon više od godinu dana pandemije i posljedičnih epidemioloških mjera koje ograničavaju, a ponegdje i gotovo u potpunosti zaustavljaju, ekonomsku aktivnost. Ovisnost o ljetnom turizmu poseban je izazov budući da se ljeto događa samo jednom godišnje i nemoguće ga je replicirati u jesenskim ili zimskim mjesecima. Bez raznovrsnije ponude koja bi produžila sezonu, prihod od turista koji se izgubi u ljetnoj sezoni ne može se nadoknaditi prije sljedeće godine. Budući da je prošla godina također donijela pad broja turista, još jedna takva godina za nekolicinu sredozemnih ekonomija mogla bi značiti pravi kolaps. Ne čudi stoga da upravo te članice, konkretno Španjolska i Grčka, predvode zemlje koje podržavaju uvođenje tzv. COVID-putovnica. Hrvatska se također pozitivno očitovala o toj inicijativi, uz napomenu da bi takve „putovnice“ trebale biti dobrovoljne, odnosno da bi se na granici trebali, kao i dosad, priznavati i negativni COVID-testovi.

Uvođenje COVID-putovnice nije odluka bez kontroverzi. Priznaje to i Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i član Nacionalnog stožera civilne zaštite, koji naglašava da će te kontroverze biti tema sljedećeg sastanka Vijeća. No pitanje je hoće li se na jednom sastanku pronaći rješenje budući da se ne radi o sitnicama tehničke prirode, već o potezu koji ide protiv europskih ugovora i ustava država članica. Ograničavanje kretanja koje izlazi izvan okvira izvanrednih mjera i podiže se na razinu službene isprave te otvorena diskriminacija dijela građana ulazak je na skliski teren na kojemu EU lako može odsklizati u krivom smjeru. Jedno je sprječavati širenje zaraze tako što se od prekograničnih putnika traži negativan test, a sasvim je drugo takav tip putovanja uvjetovati cijepljenjem koje nije obvezno. I to u trenutku kad cjepivo nije osigurano svim građanima Unije, već se procjepljivanje u većini država članica odvija daleko sporije od planiranog.

Govoreći za hrvatske medije, Capak je potvrdio da se želi izbjeći diskriminaciju tako što će se dopustiti prekogranična putovanja i necijepljenim građanima, ali uz dosadašnje mjere poput zahtjeva za negativnim testom te propisanim razdobljima karantene. Iako na prvu zvuči kao da samo postojanje alternative znači da uvjetovanja ipak nema, činjenica je da si nitko tko u inozemstvo putuje na kraće vrijeme, bilo zbog odmora, posla ili obrazovanja, ne može dopustiti višetjednu karantenu, što automatski znači da će se morati cijepiti. Neobavezno moranje, koncept na kojemu počiva cijela ideja COVID-putovnice.

Još veću zabrinutost izaziva to što se zbog sezonskog respiratornog virusa uvode ovakva sustavna ograničenja slobode kretanja ljudi, jedne od četiri temeljne slobode na kojima je Unija zasnovana. Budući da smo se, nakon pronalaska cjepiva i ulaska u fazu njegove masovne proizvodnje, trebali primicati kraju pandemije COVID-19, ostaje nejasno zašto se sad uvode nove isprave i restrikcije te koliki će biti njihov vijek trajanja. Kao i za mnoga druga ograničenja vezana uz ovu pandemiju, na pitanje kad će ona prestati još uvijek nema odgovora.

Takav pristup vladajućih na svim razinama otvara prostor sumnji da će COVID-putovnica, odnosno certifikat, postati trajna kategorija, točnije da će vremenom prerasti u formu zdravstvenog certifikata koji će biti potreban za slobodni prelazak granica. Uzmu li se u obzir brojne najave novih epidemija, to ne zvuči toliko nevjerojatno. Ono što jest nevjerojatno je sljepilo EU struktura koje kao da ne razumiju da bi takvo što potpuno obesmislilo Uniju u očima velikog broja građana kojima ona ne predstavlja politički ideal, već prvenstveno određeni komoditet pri putovanju, poslovanju i obrazovanju.

Onog trenutka kad nestanu praktične koristi za prosječnog građanina, kad mu konzumacija osnovnih sloboda bude dovoljno otežana, Europska unija past će u krizu iz koje je veliko pitanje hoće li se izvući. Ona kao projekt ima podršku građana zbog toga što njezino postojanje znači – ili je barem dosad značilo – manje ograničenja u svakodnevnom životu, a ne više. Kad se to stanje promijeni, Unija će sa svojim pravilnicima, strategijama, kvotama, zakonodavnim dokumentima, eurokratima i velebnim zgradama za administraciju postati tek suvišni teret koji će većina europskih naroda poželjeti prvom prilikom zbaciti sa svojih leđa.