Može li se izravnom demokracijom protiv ‘stožerokracije’?

Frustracija dijela građana COVID-potvrdama rezultirala je velikim zagrebačkim prosvjedom i referendumskom inicijativom oko koje će se morati postaviti brojna pitanja...

COVID-potvrde podijelile su Hrvatsku po potpuno novoj osi. Na objema stranama nalazi se vrlo mješovito društvo desničara, ljevičara i liberala; pobornika partizana, ustaša i domobrana; kapitalista i socijalista; vjernika i nevjernika. Ne postoji polarizirajuća tema u hrvatskom političkom prostoru koja na isti ili makar sličan način dijeli građane kao COVID-potvrde čija je primjena odnedavno proširena na dobar dio javnog i državnog sektora.

Većina protivnika smatra da je njihovo uvođenje svojevrsna prinuda na cijepljenje, što nije daleko od istine, no zanimljivo je da se sličan argument nije koristio kad je sredinom srpnja ove godine Vlada odlučila potpore privatnom sektoru vezati uz procijepljenost. Kad je iznesena ideja da bi pune potpore nastavili dobivati samo oni s više od 70% cijepljenih djelatnika, dok bi ostalima pripadale potpore proporcionalne udjelu cijepljenih zaposlenika, nitko nije podigao glasa. Čini se da je jedina stara podjela koja je nadživjela COVID-potvrde ona na javni i privatni sektor. Za ovaj potonji malo je koga od društvenih faktora briga, a ljudska i građanska prava zaposlenika u tom sektoru i ovdje su se pokazala drugorazrednima.

Bilo kako bilo, COVID-potvrde sad su važno političko pitanje. Ne propituje se samo njihova ustavnost u smislu diskriminacije dijela građana, već i učinkovitost. Pojedina istraživanja, kao i izvještaji iz zemalja koje imaju vrlo strogu primjenu ove mjere poput Austrije, Njemačke i Škotske, sugeriraju da potvrde u stvari ne mogu zaustaviti širenje zaraze. Posljednje znanstvene spoznaje jasno daju do znanja da cjepivo ne zaustavlja transmisiju virusa, već ju tek donekle umanjuje i to samo u prvim mjesecima nakon primanja druge doze. Nakon toga cijepljeni građani šire zarazu u jednakoj mjeri kao necijepljeni. Budući da se, barem u Hrvatskoj, COVID-potvrde izdaju na duže razdoblje od onoga u kojemu se cjepivo pokazuje djelotvornim na smanjenje transmisije, logično se zapitati događa li se trenutno to da dio građana koji su se cijepili na proljeće te još uvijek imaju valjanu potvrdu, ali ne i zaštitu, trenutno unosi virus među najugroženije.

Definitivnu znanstvenu potvrdu ove teze ne može se očekivati u skorom roku, a građani Hrvatske i brojnih drugih zemalja već su velikim prosvjedima pokazali da nemaju više strpljenja. Manji i veći prosvjedi bukte već nekoliko mjeseci, a u Hrvatskoj se stanje intenzivira u posljednjih nekoliko tjedana i nezadovoljstvo je sad na vrhuncu.

Stoga ne iznenađuje da je referendumska inicijativa Mosta koja se dotiče, među ostalim, i neslavnih potvrda naišla na veliko odobravanje na društvenim mrežama. Prema izvještajima iz te stranke, mostovcima se za volontiranje dosad prijavio rekordan broj građana, ali to im neće puno značiti ako tu heterogenu vojsku nestranačkih ljudi ne poprati kvalitetna logistika koja uključuje veliki broj potpisnih mjesta s ishodovanim dozvolama, štandove, plakate i digitalnu kampanju. Za organizaciju bilo kakve referendumske inicijative u restriktivnim okolnostima kakve vladaju u Hrvatskoj kad je u pitanju izravna demokracija potrebni su iskusni aktivisti i menadžeri, vrijeme i novac. Ničega od toga Most nema u izobilju.

Na potporu nekih drugih političkih aktera od centra nadesno mogu računati, što potvrđuju i izjave vodećih ljudi tih opcija, no ona bi mogla biti više načelna nego operativna. Hrvatski suverenisti prenapregnuli su svoje resurse u nedavnoj referendumskoj inicijativi o zaštiti hrvatske kune, dok Domovinski pokret nema političkog interesa u asistiranju mostovcima. Povijest je pokazala da je neki budući dogovor o zajedničkom nastupu na izborima između dviju opcija gotovo nemoguć, a neosporno je da će Most kao nositelj najviše profitirati ovom inicijativom, što DP-u ne odgovara. Najpoznatije lice Fokusa i gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec, također i saborski zastupnik te stranke, odlučio je prvo provesti savjetodavni e-referendum na lokalnoj razini pa će se tek onda očitovati o nacionalnoj inicijativi.

Ostaje za vidjeti, naravno, i kako će na dva referendumska pitanja reagirati Ustavni sud. Kod prvog, onog ustavotvornog, ne bi trebalo biti naročitih problema jer se epidemija/pandemija samo dodaje kao uzrok proglašenja izvanrednog stanja u čl. 17. Ustava RH, dok pitanje za zakonodavni referendum ipak otvara nekoliko pitanja. U njemu se, naime, traži izmjenu Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, gdje se u članku 1. predlaže brisanje Stožera iz donošenja odluka o mjerama ako se njima ograničavaju pojedine slobode i prava zajamčeni Ustavom.

Ideja je jasna, no nije baš u suglasju s prvim pitanjem.

Ako se za vrijeme epidemije ili pandemije proglašava izvanredno stanje dvotrećinskom većinom u Saboru, to znači veće ovlasti za izvršnu vlast kako bi se protuepidemijske mjere mogle donositi brzo. Izvanredno stanje u stvari znači jačanje izvršne vlasti na račun zakonodavne dok traju izvanredne okolnosti. Izmjena zakona kojom bi Sabor potvrđivao takve izvršne odluke išla bi u potpuno drugom smjeru. Unatoč proglašenju izvanrednog stanja na temelju Ustava RH, Sabor bi na račun zakona, dakle nižeg akta, trebao imati mogućnost preuzeti dio izvršnih ovlasti. To je nešto o čemu će se Ustavni sud definitivno morati očitovati, ali to očitovanje vjerojatno neće uopće obuhvatiti još jedno važno pitanje – pitanje operativnosti. Želimo li mi da u trenutcima kad je iznimno važno donositi brze odluke, Sabor to usporava svojim dugometražnim raspravama i političkim prepucavanjima?

Odgovor na sva ova pitanja saznat ćemo jako brzo jer prikupljanje potpisa počinje već 4. prosinca, a mostovci i saveznici imat će dva tjedna za prikupiti nešto više od 368 tisuća potpisa koliko je minimalno potrebno za raspisivanje referenduma.