‘Nećemo u eurozonu ako ne želimo da nam eurobirokrati sutra određuju visinu mirovina i dječjih doplataka’

Razgovaramo s Marijanom Pavličekom, predsjednikom HKS-a i saborskim zastupnikom, o budućnosti Hrvatskih suverenista, međuetničkim odnosima u Vukovaru i Hrvatskoj te najavljenom ulasku RH u eurozonu...

Hrvatski suverenisti nastali su kao politička platforma neposredno prije izbora za Europski parlament 2019. Na istoj su se političkoj platformi ujedinili Hrvatska konzervativna stranka (HKS), Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku, građanske inicijative 'Istina o Istanbulskoj' i 'Hrvatski bedem' te nekolicina istaknutih pojedinaca, prepoznatljivih na desnoj političkoj sceni. U studenom 2019. platforma je postala političkom strankom, 2020. na parlamentarnim izborima u široj koaliciji osvajaju četiri mjesta u Saboru, a za jesen 2021. najavljeno je rasformiranje starih dviju stranaka, odnosno njihovo spajanje s Hrvatskim suverenistima. Eliminacija starih stranačkih brendova i fokus na jedan – onaj Hrvatskih suverenista – svakako će smanjiti konfuziju na desnoj strani spektra. No ambicije Suverenista puno su veće od simboličkog spajanja u jednu stranku, a o njima razgovaramo s Marijanom Pavličekom, predsjednikom Hrvatske konzervativne stranke (HKS) i zastupnikom u Hrvatskom saboru.

Najprepoznatljivije lice Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić otišla je u političku mirovinu. Koliki je to problem za Suvereniste?

Ne gledam na to kao na problem, nego jednostavno nešto što se moralo dogoditi. Ruža je dugo najavljivala i željela mirovinu, ali uvijek poštovala molbe i potrebe stranke i ostajala još malo u političkoj utakmici. Sad je došlo vrijeme da mi poštujemo njezinu želju i pustimo ju na zasluženi odmor. U Europskom parlamentu na njezino je mjesto došao Ladislav Ilčić koji u domaćoj javnosti također nije nepoznat, tako da tu neće biti problema. Siguran sam da će Ladislav pronaći kvalitetne teme u Bruxellesu na kojima će dodatno dobiti na prepoznatljivosti, a naš klub zastupnika te će teme također potencirati u Hrvatskom saboru.

Nemamo što raditi u vladajućoj većini u kojoj je SDSS

Najavili ste promjene u rujnu. Što će se točno promijeniti u Suverenistima?

Spajanje stranaka prvenstveno će organizacijski olakšati i ubrzati stvari. Imat ćemo jedinstveni proces odlučivanja i jedinstveno članstvo, a to će značiti lakše upravljanje strankom. Politika Suverenista svakako će ostati ista – mi smo stranka koja se zalaže za suverenu Hrvatsku, želimo da se što više odluka donosi na nacionalnoj razini, ne podržavamo ideju federalne Europe, želimo zadržati nacionalnu valutu, a temelj hrvatskog društva i Europske unije vidimo u kršćanskim vrijednostima. U svjetonazorskom smislu neće biti nikakvog repozicioniranja, dapače, možemo samo jače i na više područja nego dosad braniti nacionalne interese. Radit ćemo na širini i boljoj prezentaciji svojih stajališta, a nikako na njihovom razvodnjavanju.

Znači li to da ostajete u opoziciji?

Više sam puta to rekao i ostajem pri svome: dok je SDSS u vladajućoj većini, mi u njoj nemamo što raditi. Poštujemo volju onih kojima je narod dao najveće povjerenje da si biraju partnere, ali i mi zadržavamo pravo birati svoje. Nama je nemoguće surađivati sa strankom koja relativizira velikosrpsku politiku, umanjuje srpske zločine, šuti o pojedinim počiniteljima ratnih zločina, pothranjuje velikosrpstvo i četništvo u nekim sredinama u Hrvatskoj, dok njezini visoki dužnosnici i saborski zastupnici odlaze Aleksandru Vučiću na raport i šutke slušaju njegove klevete na račun države kojoj bi oni trebali služiti. Meni je kao Vukovarcu jako dobro poznat njihov način funkcioniranja i neprihvatljivo mi je biti dio većine u kojoj i oni sudjeluju. Ostali kolege dijele to isto mišljenje i tu nikakve promjene nema niti može biti.

Djeca ne smiju biti žrtve političkih interesa

Predstavnici srpske manjine ove godine ipak neće nazočiti proslavi Oluje u Kninu. Kako gledate na to?

Nisam bio naročito uvjeren u njihovu iskrenost ni lani kad su sudjelovali tako da me ne iznenađuje to što ove godine neće sudjelovati. Mislim da je to prošle godine bio politički manevar, trebalo je biračima nekako objasniti zašto je SDSS vladajućima bliži od konzervativnih opcija koje su također ušle u Sabor. Pa se to opravdalo nekakvim „velikim pomacima“, „povijesnim pomirenjem“ i sličnim za čime danas više nema potrebe. Volio bih kad bi predstavnici srpske manjine iskreno obilježili oslobađanje Hrvatske i odali počast onima koji su svoje zdravlje i živote žrtvovali da bi i Srbi u Hrvatskoj konačno živjeli u miru. No bojim se da to neće biti tako skoro.

Veliki ste protivnik odvajanja hrvatske i srpske djece u školama i o tome ste dosta govorili u Saboru. Zašto je, po Vama, ova praksa toliko štetna i što planirate napraviti da joj stanete na kraj?

Želim naglasiti da nemam ništa protiv toga da djeca srpske nacionalnosti uče srpski jezik i da čuvaju srpsku kulturu i tradiciju. To je civilizacijsko dostignuće i ja želim Hrvatsku koja svakom svom državljaninu omogućuje da bude ono što jest. No nešto je sasvim drugo djecu od malih nogu fizički odvajati i djecu srpske nacionalnosti „programirati“ da Hrvatska nije njihova država. To je opasno i štetno za našu državu, a u krajnjoj liniji, štetno je i za tu djecu jer ona, nakon formiranja u takvom okruženju, sreću mogu pronaći samo izvan Hrvatske, daleko od svog rodnog kraja. To ni prema njima nije pošteno jer su taoci politike kojoj je jedini cilj sačuvati stečene pozicije. Manjinski politički predstavnici sad imaju moć kadroviranja u školama i ne žele to izgubiti. Vjerujem da se može dogovoriti neko tranzicijsko razdoblje ili to da trenutno zaposleni ostanu na svojim pozicijama kako bi se omekšalo stavove. U svakom slučaju, praksa „dvije škole pod jednim krovom“, koju Europski parlament u svojoj rezoluciji o BiH oštro kritizira i poziva na njezino ukidanje, ne može ni u Hrvatskoj biti prihvatljiva.

Predstavnici manjina traže da, u sredinama u kojima uglavnom žive pripadnici manjina, popisivači za sljedeći popis stanovništva budu njihovi pripadnici. Kako gledate na taj zahtjev?

Za mene je to prvenstveno tehničko pitanje i postaje političko samo ako se planiraju nekakve manipulacije u političke svrhe. Dakle, ako ne postoji namjera da se manipulirajući ostvari politička korist u smislu konzumiranja prava koja su zajamčena tamo gdje je udio manjina u stanovništvu veći, ne znam zašto bismo o tome uopće raspravljali. Popisivače će se birati između onih koji se prijave, bez ikakve diskriminacije i stvar riješena. No kad netko traži ekskluzivitet, mislim da to znači nastavak prakse koju mi već dugo gledamo u Vukovaru, a to je da se popisuju ljudi koji u našem gradu ne žive. To je čista prijevara kojoj treba stati na kraj. Svugdje, pa tako i u Vukovaru, popisani trebaju biti samo žitelji, bili oni Hrvati ili Srbi, a ne fiktivni stanovnici.

Volja naroda na prvom mjestu

Pred Suverenistima je zahtjevna jesen. Prvo formalno ujedinjenje i izbori za stranačka tijela, a onda i prikupljanje potpisa za referendum o zadržavanju kune kao nacionalne valute. Zašto ste protiv uvođenja eura?

Mi želimo referendum prvenstveno kako bi se građane konačno pitalo što oni misle o ključnim nacionalnim pitanjima, a ovo je svakako jedno od tih pitanja. Prije referenduma o članstvu u EU-u, svaka je rasprava bila umrtvljena, medijski prostor bio je nedostupan protivnicima članstva, a članovi Vlade strašili su ljude da bez članstva neće biti ni mirovina. U takvoj jednoj nedemokratskoj atmosferi, izlaznost je bila prilično mala pa je tako upitan i legitimitet donesene odluke. Da nisu svjesno i s namjerom promijenjena pravila o referendumu, on uz toliku izlaznost ne bi ni prošao, što govori da je tzv. „savez za Europu“, sačinjen od najvećih parlamentarnih opcija toga vremena, strateški išao na to da se samo određene biračke skupine potakne na izlazak. To je poražavajuće i mislim da se, kad je riječ o uvođenju eura, ne treba pozivati na taj referendum, već provesti novi. Uostalom, radi se o dodatnom odricanju od ovlasti države na koje nas nitko trenutno ne prisiljava. Narod mora dati pravorijek želi li se u ovom trenutku odreći vlastite valute.

Koje su, po Vama, prednosti nacionalne valute?

Vidjeli smo u prošloj financijskoj krizi kako je prošla Grčka, baš zato što više nije imala vlastitu valutu. Vidimo i da Italiji instaliraju tehnokrate na čelo države kojima je jedini cilj financijska stabilnost zbog toga što je Italija u eurozoni. U kriznim trenutcima, biti članica eurozone znači čekati da drugi, veći i jači, odluče o tvojoj sudbini. Također, tendencije su takve da će članice eurozone kad-tad imati zajedničkog ministra financija da bi se s europske razine kontroliralo kako troše proračunski novac. O tome naši ljudi moraju voditi računa, žele li da im nekakvi eurobirokrati određuju visinu mirovina, socijalnih davanja, dječjih doplataka itd. Ja mislim da bismo o tome trebali odlučivati sami.

Kako planirate skupiti dovoljno potpisa za referendum? Kao što znamo, zakonskim izmjenama iz 2019., organizacija referendumske inicijative postala je još veći logistički pothvat...

Trenutno pripremamo članove, razgovaramo s određenim skupinama iz civilnog društva i počinjemo proces registracije volontera. Također, spremni smo i za razgovore s ostalim političkim opcijama, neovisno o svjetonazoru, koje žele zadržati kunu kao nacionalnu valutu, a jednako tako i stručnjacima koji će u javnosti artikulirati suverenističke pozicije. Optimist sam zato što sva istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj ima puno onih koji žele zadržati kunu, a na nama je da ih motiviramo da nam daju potpis i potom izađu na referendum.

Kako ćete oponirati onima koji tvrde da je ulaskom u europski tečajni mehanizam ovo pitanje zapravo postalo 'ad acta', da je stvar već gotova, zapečaćena?

Ne postoji proces iz kojega se država, voljom svoga naroda, ne može povući. Isto vrijedi i za međunarodne organizacije, saveze, pa i samu eurozonu. U nizu velikih europskih država snažne političke opcije zagovaraju napuštanje eurozone, a nas ovdje uvjeravaju da se ne može napustiti ni proces pristupanja. Naravno da može i, ako to bude volja naroda, to ćemo i učiniti.