EU i globalna pitanja izvan fokusa u prvoj debati Trumpa i Bidena

Uspješne vanjskopolitičke inicijative obilježile su prvi mandat Donalda Trumpa, ali ne i njegovu prvu debatu s Joeom Bidenom...

Od 'sijedih glava' obično se očekuje mudrost, uravnoteženost i mirnoća, sve ono što je izostalo u prvoj predsjedničkoj debati Donalda Trumpa i Joea Bidena koji su obojica ozbiljno zagazili u osmo desetljeće života. Prvo sučeljavanje, održano 29. rujna pod posebnim epidemiološkim mjerama u Clevelandu, Ohio, reklo nam je puno o unutarnjim političkim neslaganjima, daljnjem produbljivanju ideoloških rovova i manjku međusobnog poštovanja dvaju kandidata i njihovih političkih opcija. Ono što je nekad bila civilizirana i argumentirana rasprava ljudi koji su imali različita stajališta i u određenoj mjeri drukčije metode političkog djelovanja, ali svakako iste ciljeve i ambicije za svoju zemlju i zapadnu civilizaciju, pretvorilo se u djetinjasto nadglasavanje te borbu uvredama i doskočicama iz koje se teško mogu izvući ozbiljni zaključci o politikama buduće američke administracije.

Vanjskopolitičke inicijative Trumpove administracije koje su, pored ekonomskog uzleta koji je prethodio padu uzrokovanom koronavirusom, obilježile mandat ostale su tako potpuno na margini. Doprinos dijalogu dviju Koreja, stabilizacija stanja na Bliskom istoku uz snažnu podršku Izraelu te normalizacija odnosa Srbije i Kosova solidna su postignuća za administraciju koja se većinu vremena bila prisiljena baviti obranom od bjesomučnih napada političkih konkurenata na domaćem terenu.

Od Trumpa se kao biznismena možda nije očekivalo da u potpunosti razumije fino tkanje globalnih diplomatskih odnosa, ali on se, unatoč kadrovskom kaosu i često pretjeranom oslanjanju na svog zeta Jareda Kushnera, pokazao vrlo odlučnim ostaviti traga u toj sferi. I u tomu je uspio. Ne samo da nije započeo Treći svjetski rat, čime su nas od 2016. strašili njegovi oponenti, nego je uložio prilične napore da svijet za vrijeme njegova mandata bude mirnije mjesto. Teško da će, čak i iz trećeg pokušaja, dobiti Nobela za mir, ali to nipošto ne umanjuje njegov doprinos smirivanju tenzija u nekoliko kriznih žarišta u svijetu.

Prijetnje trgovinskim ratom s najbližim susjedima iz prošle predsjedničke kampanje vrlo su se brzo pretvorile u uspješne pregovore o novom trgovinskom sporazumu koji je stupio na snagu 1. srpnja ove godine zamijenivši dotrajalu NAFTA-u na zadovoljstvo svih triju strana. Ali trgovinski odnosi nisu sa svima bili tako ugodni i uspješni. Trumpova je administracija, sukladno najavama, zaoštrila odnose s Kinom upravo zbog, kako je to američki predsjednik često isticao, nepravedne trgovine. Krađa intelektualnog vlasništva američkih i drugih zapadnih kompanija od strane kineskih konkurenata brzo je postala kamen spoticanja u ionako krhkim odnosima, a sigurnosna prijetnja u vidu kineskih ulaganja u zapadne telekomunikacijske mreže samo je produbila ionako duboki rasjed u odnosima.

Način na koji su se kineske vlasti ponijele u početku pandemije koronavirusa te sve snažnije indicije da su svjesno ugrozile zapadne zemlje davanjem tek parcijalnih informacija i zataškavanjem dokaza američke su argumente oko toga da se kineskoj Partiji ne smije vjerovati učinile znatno uvjerljivijima pa je cijeli niz zapadnih država doveo u pitanje već potpisane ugovore o izgradnji 5G infrastrukture s kineskim kompanijama. Stavljanjem kineskog komunikacijskog giganta Huaweija na 'crnu listu' Trumpova je administracija znatno utjecala i na tržište mobilnih uređaja te je, uz korejski Samsung, najveći proizvođač pametnih mobitela doveden u nezavidnu poziciju na svim tržištima izvan Kine. Zbog nemogućnosti suradnje s američkim softverskim kompanijama, ali i azijskim proizvođačima čipova, zaslona i ostalih komponenata koji blisko surađuju s američkim tvrtkama i ovise o američkom tržištu, Huaweijev je mobilni biznis, umjesto preuzimanja globalno vodeće uloge, u doglednoj budućnosti ograničen na matičnu zemlju.

Pitanje progona ujgurske muslimanske manjine u pokrajini Xinjiang i tinjajuće tenzije u Južnom kineskom moru još su dva važna pitanja oko kojih aktualna američka administracija nastoji okupiti snažnu globalnu koaliciju i dodatno pritisnuti Kinu.

Američki predsjednik možda može biti zadovoljan odgovorom dobrog dijela zapadnih država na njegove pritiske na Kinu, naročito najbližih i najvažnijih saveznica, ali u nekim je drugim pitanjima zasad ostao usamljen. Napuštanje multilateralizma važna je paradigma Trumpove vanjske politike, no nije se uhvatila među najvažnijim partnerima.

Očekivano, Trump nije ostao usamljen u odbijanju UN-ovog globalnog kompakta o migracijama (tzv. Marakeškog sporazuma), budući da i dobar dio EU-a muku muči s ilegalnim migrantima, no izlazak iz Pariškog klimatskog sporazuma i UNESCO-a te prestanak financiranja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), s druge strane, nisu motivirali potencijalne istomišljenike među partnerima da učine isto. Trumpovo favoriziranje bilateralnih odnosa s članicama Europske unije umjesto bliskog odnosa s Europskom komisijom sasvim sigurno izaziva osjećaj ugode kod mnogih protivnika federalizacije EU-a, daljnje političke integracije i koncentracije političke moći u Bruxellesu, ali ih dosad nije ohrabrilo na otvorenije podrivanje zajedničkog nastupa u području vanjske i sigurnosne politike.

Joe Biden, kao nekadašnji Obamin potpredsjednik, ima sasvim drukčije poglede na multilateralizam i odnose s Europom, ali u prvoj debati nažalost o tome nismo čuli ništa. Trumpovo napuštanje hladnoratovskih pozicija i fokus na Kinu umjesto Rusije potpuna je promjena vanjskopolitičke paradigme SAD-a i najveći zaokret u posljednjih pola stoljeća, ali Demokrati su očito procijenili da su domaća pitanja slabija točka za aktualnog predsjednika. Dosadašnja nas praksa uči da svaka sljedeća debata nosi određene novitete pa je za vjerovati da će se u jednoj od dvije preostale i vanjskopolitička pitanja, uključujući odnos prema Europskoj uniji, naći na vrhu dnevnog reda.