Ljevica i vladavina prava: Krhka ljubav iz političke koristi

Sve je više kritičara liberalne demokracije, ali oni su za nju samu puno manje opasni od onih koji u tišini nastoje ovladati institucijama, ideologizirati ih i marginalizirati političke oponente....

Vladavina prava i trodioba vlasti temelj su onoga što nazivamo liberalnom demokracijom. No kao i sam termin liberalne demokracije, lako mogu biti zloupotrebljene u političkoj raspravi, što je pojava koju sve češće susrećemo. I to uglavnom na ljevici koja parcijalnim tumačenjima ovih termina nastoji delegitimirati i disciplinirati svoje neistomišljenike, naročito one antiglobalistički nastrojene.

Liberalna demokracija, iako joj naziv može biti sugestivan, ne daje prednost liberalnom svjetonazoru u odnosu na konzervativni. Odrednica 'liberalna' ovdje u stvari znači uključiva, temeljena na ustavu, trodiobi vlasti i nesvrstanim, tj. ideološki neopredijeljenim institucijama, dakle demokracija koja unutar ustavnog institucionalnog okvira dopušta cijeli spektar političkih mišljenja. Liberalno je mišljenje, sa svim svojim varijacijama, samo jedan manji dio toga spektra.

Terminom liberalne demokracije svjesno se manipulira kako bi se konzervativizam podredilo liberalizmu i portretiralo kao rubni reakcionarni sustav vrijednosti koji negira samu liberalnu demokraciju. No prava je istina da se konzervativizam i liberalna demokracija ne isključuju. Pojedini konzervativci mogu favorizirati neki drugi oblik društvenog uređenja, ali to ne znači da im liberalna demokracija ne dopušta zagovaranje konzervativnih vrijednosti dok su one u ustavnom okviru.

Upravo su sve veća ustavna ograničenja razlog zašto rastući broj socijalnih konzervativaca u Europi otvoreno propituje liberalnu demokraciju. Kulturna dominacija ljevice u posljednjih nekoliko desetljeća u kombinaciji s 'maršom kroz institucije' i sve dubljom političkom integracijom u EU dovela je do sužavanja ustavnog prostora za konzervativne vrijednosti. Institucionalno liberalna demokracija s vremenom je postala ideološki liberalna, što nužno prati nezadovoljstvo velikog broja socijalnih konzervativaca zato što je liberalno mišljenje na taj način postalo nadređeno konzervativnome i ona se više ne natječu na neutralnom terenu.

Moderni liberali i ljevica konzervativno nezadovoljstvo degeneriranom liberalnom demokracijom nastoje prikazati kao protivljenje vladavini prava, što je u smislu političkog marketinga vrlo dobar trik ili kvalitetan spin, ali nema puno veze s realnošću. Da je vladavina prava postala ideologizirani pojam pokazuju i dva recentna primjera.

Prvi je odluka Ustavnog suda Poljske kojom se neustavnim proglašava zakon koji omogućava pobačaj u slučaju malformacije fetusa. Time je tzv. eugenički pobačaj u Poljskoj zabranjen. Iako se radi o odluci Ustavnoga suda o postojećem zakonu, a ne donošenju novog zakona od strane vladajuće većine, lijevi dio poljske i europske javnosti, zajedno s nizom EU dužnosnika, okomio se na poljsku vladajuću stranku Pravo i pravda. Od stranke koja je godinama neopravdano demonizirana zbog navodnog antidemokratskog uplitanja u rad Ustavnog suda njezini glavni kritičari sad traže da se upetlja i promijeni ovu odluku. Utjecaj koji poljska vladajuća stranka navodno ima na Ustavni sud više nije problematičan – dapače, sad bi ga valjalo iskoristiti i zato se ponovno radi veliki politički pritisak. Srećom, stranka Pravo i pravda ne pokazuje naznake da će popustiti pod pritiskom i na taj način, paradoksalno, štiti vladavinu prava od njezinih najvećih zagovornika. To, naravno, ne bi bilo moguće da ti zagovornici u stvari ne propagiraju pervertiranu inačicu vladavine prava kojoj su glavni ciljevi ideološka kolonizacija i politička korist.

Drugi je primjer postizborna pravna bitka još uvijek aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump, koji je izbore, po svemu sudeći, izgubio za manje od 100 tisuća glasova u ključnim saveznim državama, smatra da je oštećen i koriste sve dostupne pravne mehanizme kako bi osigurao ponovno brojenje glasova i isključenje nelegalnih glasova. Svatko tko doista drži do vladavine prava ne vidi u tome nikakav problem. Kandidat na izborima u ustavom predviđenim rokovima koristi pravne mehanizme, a cijeli slučaj, ako i ne promijeni ishod izbora, svakako može poslužiti usavršavanju izbornog procesa. No lijevi spektar američke političke scene te njemu skloni mediji i pritisnuti tehnološki divovi poput Facebooka i Twittera u ovome vide problem. Osporavajući predsjedniku pravo na ono što je sastavni dio američkog izbornog procesa, oni navodno štite vladavinu prava i sami izborni proces. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

Liberalna se demokracija nalazi u krizi, ali ne zato što je kao društveno uređenje nužno manjkava, već zato što nije ni zamišljena na način da se njezinim ustavnim i institucionalnim instrumentima barata s ideoloških pozicija i s ciljem marginalizacije političkih oponenata. Ona osigurava neutralni teren na kojemu svi igrači imaju jednake uvjete. S tim na umu, jasno je da ju kao takvu puno više ugrožavaju oni koji žele u tišini promijeniti pravila igre tako da idu u prilog isključivo njima, nego oni koji iznose glasnu argumentiranu kritiku.