Financijski izazovi dovest će do promjene modela organizacije OI

Financijski gubitci Tokija kao domaćina OI dodatno će smanjiti popularnost Igara među potencijalnim organizatorima. Samo promjena modela organizacije može zajamčiti da će u budućnosti biti dovoljno interesa kako bi se neometano održavale po cijelom svijetu...

Otvorene su Olimpijske igre u Tokiju. Nakon Europskog nogometnog prvenstva, glavni sportski događaj ove godine stigao je na male ekrane diljem svijeta. To je, naime, praktički jedini način na koji gledatelji mogu sudjelovati budući da se, zbog strogih epidemioloških mjera, sportska natjecanja u sklopu Igara odvijaju uglavnom pred praznim gledalištem. U Tokiju su na snazi najstrože mjere koje potpuno zabranjuju prisustvo gledatelja, dok na manjim sportskim borilištima u Fukushimi, Miyagi i Shizuoki kapaciteti mogu biti ispunjeni do 50% ili maksimalno do 10 tisuća gledatelja.

Nemogućnost praćenja olimpijskih natjecanja uživo nije razočarala samo stotine tisuća sportskih ljubitelja/turista diljem svijeta i natjecatelje koji ne dobivaju onaj dodatni poticaj s tribina, već predstavlja ozbiljan financijski udarac domaćinu. Naime, prema trenutnoj raspodjeli prihoda od Igara, Međunarodni olimpijski odbor zadržava prihod od TV prava, koji je u pandemiji – pogotovo u pandemiji – i dalje značajan, dok domaćin ostvaruje prihod od prodanih ulaznica, smještajnih kapaciteta, suvenira i svega ostalog što posjetitelji kupe. A kako su ovo Igre bez posjetitelja i uz vrlo drastične mjere zaštite od koronavirusa, prihod je domaćina najskromniji ikad, dok su troškovi rekordni. S obzirom na to da je zbog pandemije došlo do odgode od godinu dana, troškovi su u međuvremenu narasli za 22% i naposljetku iznose velikih 15.4 milijardi dolara. Katsushiro Miyamoto, profesor teorijske ekonomije sa Sveučilišta Kansai, izračunao je da će Japan ukupno izgubiti šokantnih 23.1 milijarde dolara.

Međunarodni olimpijski odbor nije ni približno toliko financijski pogođen kao grad organizator, ali gubi na jednom sasvim drugom polju. Zbog visokih troškova organizacije i nemogućnosti zarade na Igrama, sve se manje gradova natječe za domaćinstvo, a slučaj ovih Igara u Tokiju samo će pogoršati ionako veliki problem. Igre više nisu atraktivne kao što su nekad bile jer, za većinu država, traže jako puno ulaganja koja se ne mogu vratiti niti opravdati pozitivnim publicitetom koji grad ili država dobivaju na globalnoj razini.

Jedini kojima se organizacija Igara isplati u stvari su oni koji imaju već izgrađenu infrastrukturu koja traži samo 'osvježenje' ili, što je politički puno važnije, oni kojima nije problem uložiti veliki novac kako bi popravili svoj globalni imidž. Tu se, prvenstveno radi, o raznim autokratskim režimima i despocijama u kojima se građane praktički ništa ne pita niti postoji velika svijest o potrebi za transparentnošću i racionalnošću pri trošenju novca poreznih obveznika. „Veliki vođe“ na čelu takvih država rado će uložiti tuđi novac kako bi „ispeglali“ vlastiti imidž, a režimu kojemu su na čelu dali „ljudsko lice“ u svjetskoj javnosti.

Kako bi se izbjeglo to da države koje sustavno krše ljudska i građanska prava koriste sport i pozitivne emocije koje on budi za slanje umjerenije – ali i lažne – slike o sebi u svijet, Međunarodni olimpijski odbor morat će ozbiljno razmisliti o promjeni načina organizacije Igara. Ostane li sve kao dosad, osim gradova i država s neiskrenim i krajnje političkim motivima, Igre će kompetentne i financijski dovoljno jake domaćine moći pronaći samo u metropolitanskim sredinama najbogatijih zapadnih država. Organizacijski je to možda najmanja glavobolja, ali nipošto nije u duhu olimpizma.

Jedno je od rješenja to da domaćinstvo u budućnosti preuzima više gradova u kooperaciji ili cijele države, možda čak i dvije susjedne države kao što je bio slučaj kod organizacije nogometnih prvenstava. To bi pojedinom suorganizatoru drastično smanjilo troškove koje bi inače morao snositi sam, što bi Igre u financijskom smislu ponovno učinilo atraktivnima.

Regulacija TV prava u današnjem vremenu također nudi razne mogućnosti povećanja prihoda, ali domaćinima će to biti važna stavka samo ako im Međunarodni olimpijski odbor odluči ponuditi dio svog financijskog kolača. Dosad to nije bio posebno vjerojatan scenarij, ali nakon Tokija, koji se suočava s teškim posljedicama odluke da ugosti Ljetne olimpijske igre i to u vremenu kad je pandemija koronavirusa ekonomski ozbiljno poljuljala veći dio zemaljske kugle, ne može ga se tek tako isključiti.