Lokalni izbori u znaku promjene

Analiziramo lokalne izbore u Hrvatskoj koji su donijeli nekoliko iznenađenja...

SAŽETAK

Na lokalnim su izborima hrvatski birači poslali jasnu poruku etabliranim strankama da očekuju promjene. Te su se promjene u ovom izbornom ciklusu puno više vezale uz pojedince nego uz političke stranke pa su tako u nekim utvrdama etabliranih stranaka pobjeđivali nezavisni kandidati ili kandidati manjih stranaka, dok su u nekim drugim sredinama upravo kandidati najvećih stranaka bili glasnici promjene. Potvrđuje to tezu da hrvatski birači imaju sve manje povjerenja u političke stranke i sve više podliježu mentalitetu protestnih birača. Od četiriju najvećih gradova, promjena se dogodila u Zagrebu, Splitu i Osijeku, a samo je u Rijeci stara politička struktura, ovoga puta predvođena donedavnim zamjenikom gradonačelnika Filipovićem, uspjela zadržati povjerenje birača. Možemo i Fokus nameću se kao ozbiljne nove snage, dok je desna opozicija s 15-ak posto potpore na nacionalnoj razini i dalje lokalno prilično slabašna.

ANALIZA

Lokalni izbori u svibnju 2021. donijeli su određena iznenađenja, ali i glavninu onoga što smo već znali. HDZ je pojedinačno daleko najjača stranka s 252 načelnika i gradonačelnika te 15 od ukupno 20 župana. Bilo je sasvim izvjesno da će glavna vladajuća stranka na nacionalnoj razini, sa svojom ozbiljnom infrastrukturom i financijskom moći koje nitko ne može nadmašiti, trijumfirati kad se radi o apsolutnim brojkama. No gledamo li aspekt ukupne političke moći, HDZ je izgubio Split i ispao iz vlasti u Zagrebu. Gubitak je tim veći jer se radi o dvama najvećim gradovima s najvećim proračunima, što je donekle nadomješteno tek osvajanjem gradonačelničkog mjesta i uvjerljive većine u vijeću Grada Osijeka.

HDZ najjači u apsolutnim brojkama

Od osamostaljenja, HDZ prvi put ima gradonačelnika najvećeg slavonskog grada, a pobjedu je ostvario prilično suvereno, što se, osim odličnom nastupu Ivana Radića, može pripisati i stabilnom regionalnom političkom okruženju koje je stvorio župan Ivan Anušić. U takvom je okruženju Radić postao favorit i prije početka kampanje, zadobio potporu brojnih društvenih i političkih faktora u gradu, i uz pozitivnu i jako vidljivu kampanju otplovio do pobjede.

U Splitu se dogodilo posve suprotno. HDZ je s koalicijskim partnerom HGS-om Željka Keruma stvorio vrlo toksičnu atmosferu, a loše stanje u stranačkim organizacijama grada i županije dodatno je došlo do izražaja izborom lošeg kandidata i manjkavom komunikacijom. Mihanovića i HDZ pobijedio je Ivica Puljak, znanstvenik i kandidat stranke Centar koju se u hrvatskom političkom prostoru često naziva „obiteljskim političkim gospodarstvom“ jer njome, unatoč akvizicijama poput Dalije Orešković, i dalje upravlja najuži krug oko supružnika Puljak. Gubitak Splita ozbiljan je udarac za HDZ, pogotovo u kontekstu pobune koja im se dogodila u Dalmaciji, a zbog koje su si jako zakomplicirali život u Zadru, izgubili Šibensko-kninsku te umalo i Dubrovačko-neretvansku županiju.

U kadrovskom smislu, HDZ će u Dalmaciji morati osloboditi prostor novim ljudima želi li izbjeći dugoročne nestabilnosti kakve proživljava u drugom svom bastionu – Slavoniji. Dalmacija je za najveću hrvatsku stranku u svakom smislu utvrda, ali lokalni su izbori pokazali nedostatke u tom bedemu koje koristi sve više izazivača. Ne samo Most, koji je na jugu Hrvatske označen dugoročnom prijetnjom, nego i nezavisni kandidati koji dolaskom na vlast tek moraju uspostaviti svoju mrežu i ostvariti rezultate koji bi im jamčili dobru obranu od HDZ-ovog protuudara. No sjeme sumnje u HDZ-ov model vladavine u Dalmaciji bačeno je na ovim izborima i stranka će morati iznjedriti kvalitetan odgovor želi li izbjeći daljnje kažnjavanje i nove gubitke za četiri godine.

SDP se konsolidirao

SDP, na drugom mjestu, debelo zaostaje i ima tek 77 načelnika i gradonačelnika. Iako to na prvu djeluje poražavajuće, socijaldemokrati mogu biti zadovoljni jer su – barem nakratko – zaustavili negativni trend i u stvari ponovili rezultat s prošlih izbora. Za stožernu stranku lijevog centra, to je daleko od dobroga, no da bi se dobilo pravu sliku, taj rezultat treba staviti u ispravni kontekst. Obezglavljena, bez pravih lidera, s krizom identiteta te organizacijskim i financijskim problemima, Socijaldemokratska partija ovim je rezultatom razočarala mnoge koji su joj predviđali potpuni krah i pokazala da će izazivači na ljevici – konkretno, platforma Možemo! – unatoč nekim odličnim rezultatima, ipak morati još puno raditi da bi ju sustigli. Najbolnija je rana za SDP svakako Zagreb koji je uvjerljivo osvojila konkurencija na ljevici, dok su socijaldemokrati, čija je glavni grad nekoć bio utvrda, ostali daleko od drugog kruga i s poražavajućim rezultatom za gradsku skupštinu. No odličan rezultat za istarskog župana, gdje je SDP umalo detronizirao IDS, pokazuje da stranka još uvijek ima potencijala kad joj se kockice poslože.

IDS na rubu propadanja

I dok je SDP-u gotovo svatko predviđao loš izborni rezultat, malo je bilo onih koji su isto predviđali IDS-u koji je izgubio Pazin kao središte županije, Pulu kao daleko najveći grad te za 40 glasova umalo i samu županiju. Ovdje se radi o pravoj egzistencijalnoj krizi budući da je IDS regionalna stranka čije je političko djelovanje vezano praktički isključivo uz Istru. Bez političke moći u Istarskoj županiji, IDS gubi smisao postojanja, a na ovim im se izborima zamalo dogodio upravo taj najcrnji scenarij. Još uvijek bi stranka držala veliki broj jedinica lokalne samouprave, ali bez županije, Pule i Pazine, to više ne bi bilo to. Iako se istarsku specifičnost često ističe u odnosu na ostatak Hrvatske, birači su i s druge strane Učke ovoga puta pokazali da žele promjene i sve teže pristaju na klijentelizam etabliranih političkih struktura.

Desnica lokalno nejaka

Tu želju za promjenama nisu kapitalizirale stranke desne opozicije – Most i Domovinski pokret – koji na nacionalnoj razini kumulativno uživaju potporu 15-ak posto birača, ali lokalno ne ostvaruju rezultate sukladne tolikoj nacionalnoj potpori. Most je na ovim izborima uspio osvojiti tek Sinj, dok je DP – iako nominalno treća snaga – završio bez gradonačelničkih mjesta. Taktika DP-ovaca bila je potpora nekim neovisnim kandidatima, primjerice Penavi koji je pobijedio u Vukovaru, a najbliže su velikoj nagradi bili u Zagrebu. Miroslav Škoro uvjerljivo je izgubio od Tomislava Tomaševića iz platforme Možemo! u drugome krugu, no na tom je putu izgurao kandidate velikih stranaka i dao veliku nacionalnu vidljivost Domovinskom pokretu. Kampanja je u drugom krugu bila vrlo toksična, a Možemo! je ostvarilo veliki uspjeh za koji su se, terenskim radom i aktivizmom, dugo pripremali.

Zagreb je velika pobjeda i veliki uteg za Možemo!

Zagreb je ogroman zalogaj pa ostaje za vidjeti može li labava koalicija manjih stranaka ljevice bez prave vertikalne strukture i siromašna kadrovima uspješno popuniti sve potrebne pozicije za upravljanje gradom koji je, realno, država u državi. Nered koji ostaje iza pokojnog gradonačelnika Bandića bit će nemoguće brzo počistiti, a birači su premoćnom podrškom ovoj lijevoj platformi pokazali da puno očekuju i pitanje je koliko će imati strpljenja. Također, važno je koliko će nova gradska vlast imati takta i mudrosti u razmontiranju nasljeđa Milana Bandića koji se znao dodvoriti i gradskim poduzetnicima i raznim socijalnim kategorijama. U kampanji su prvaci platforme Možemo! bili vrlo odrješiti u predstavljanju sebe i svog viđenja upravljanja gradom kao sušte suprotnosti dosadašnjem modelu. To je puno lakše reći nego učiniti, no lagodna situacija u Skupštini jamčit će im mir u provođenju promjena. S jedne je strane to veliko olakšanje, no s druge je i uteg budući da nema opravdanja ako iznevjere velika očekivanja birača.

Fokus kao nova snaga

U zagrebačkom se prstenu izdvojila stranka Fokus koja je, na krilima sjajnih rezultata Darija Zurovca u Svetoj Nedelji, osvojila i susjedni Samobor te potvrdila prevlast u još nekolicini gradova Zagrebačke županije. Uz odličan rezultat za županijsku skupštinu, Fokus se nametnuo kao ozbiljan faktor u zagrebačkom bazenu, a budući da se radi o ideološkom antipodu platforme Možemo!, bit će zanimljivo promatrati hoće li i u kolikoj mjeri ekonomski liberalne politike iz neposrednog susjedstva privlačiti Zagrepčane, naročito mlade.