‘Mladi žele živjeti u uređenoj državi, a Hrvatska to neće postati bez reformi’

Sa saborskom zastupnicom Vesnom Vučemilović razgovaramo o stanju na desnici, djelovanju u saborskoj oporbi te gospodarskim prilikama u Slavoniji i Baranji....

Desni politički spektar u Hrvatskoj posljednjih se desetak godina redefinira, nameće neke nove teme i ozbiljnije konkurira ljevici u političkoj areni i javnom prostoru općenito. Od referenduma o braku, preko referendumskih inicijativa za promjenu izbornog sustava i odbacivanje Istanbulske konvencije, do velikih izbornih bljeskova Ruže Tomašić i Miroslava Škore, desnica pokazuje da ima ozbiljan potencijal koji, ipak, još uvijek stoji neiskorišten. Preslagivanjima na desnici kao da nema kraja pa se trenutno nalazimo usred još jednoga u nizu – Hrvatski suverenisti najavljuju veliki ujediniteljski sabor, a Domovinski pokret mora dalje bez svog donedavnog predsjednika uz neke nove akvizicije. U središtu tih procesa našla se Vesna Vučemilović, saborska zastupnica i doktorica ekonomskih znanosti, koja je s bratom, Miroslavom Škorom, osnivala i gradila Domovinski pokret da bi se naposljetku našla među Suverenistima.

Profesionalno ste se politikom počeli baviti tek nedavno, nakon parlamentarnih izbora 2020., no već ste na svojoj koži iskusili i lijepe, ali i ružne stvari, koje politika sa sobom nosi. Nakon ovih intenzivnih godinu dana, kako biste ocijenili politiku kao profesiju i svoj angažman?

Kao što ste primijetili, ovih godinu dana bilo je vrlo intenzivno iz više razloga. Bila sam nositeljica liste u četvrtoj izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima i kandidatkinja za županicu Osječko-baranjske županije na lokalnim izborima. Kampanje su bile zahtjevne zbog niza razloga, a ponajviše zbog epidemiološke situacije i mjera koje su otežale normalno odvijanje predizbornih aktivnosti. Naravno, tomu treba dodati i rad u Hrvatskom saboru koji je bio vrlo dinamičan te nije bilo previše vremena za uhodavanje. Na kraju se dogodio i izlazak iz stranke nakon vrlo čudnih okolnosti ovog ljeta te potpuno nepotrebni i neumjesni napadi na mene. Upravo zbog takvih stvari ljudi gube povjerenje u političare i politiku, što dugoročno nije dobro za razvoj demokratskog društva. Politika je kao profesija zahtjevna, ali ništa manje od rada u gospodarstvu, tako da je to tempo na koji sam odavno navikla. Kada se osvrnem na proteklih godinu dana, drago mi je što sam uspjela realizirati određene projekte, kao npr. tematsku sjednicu vezano za mentalno zdravlje djece u ovoj pandemiji, nakon koje su određeni zaključci usvojeni od nadležnih institucija.

Objedinjavanje domoljubnih opcija

Nakon napuštanja bivše stranke i njezinog saborskog kluba, priključili ste se klubu Hrvatskih suverenista. Zašto Suverenisti?

Suradnja sa Suverenistima datira još iz predsjedničke kampanje Miroslava Škore, kada su mu upravo oni prvi dali potporu. Zajedno smo izašli i na parlamentarne izbore te smo bili na istoj listi za Hrvatski sabor. To je politika kontinuiteta koja neće dodatno usitniti političke snage na desnom spektru. Nužno je i daljnje objedinjavanje svih domoljubnih opcija u koje Suverenisti uskoro kreću. Ne manje važno, mišljenja sam da je u ovoj situaciji bilo iznimno važno poštivati volju birača koji su dali glas listi Domovinskog pokreta i Hrvatskih suverenista, što smo na ovaj način i postigli.

Unatoč tome što ste promijenili klub, ostajete oporbena zastupnica. Kako je funkcionirati u opoziciji i smatrate li da bi ona, unatoč ideološkim razlikama, češće trebala ujedinjeno nastupati u propitivanju poteza vladajućih?

Temeljna je zadaća oporbe biti korektiv vladajućima. U tom kontekstu ideološke razlike ne bi trebale biti prepreka, poglavito u raspravama i pitanjima koja nisu svjetonazorska. Rad u opoziciji zna ponekad biti pomalo frustrirajući jer uloži se puno vremena i truda u pisanje amandmana, a onda ih vladajući redom odbijaju kao na tekućoj traci. Ja sam na rebalans proračuna dala amandman kojim sam tražila dodatna sredstva za suzbijanje komaraca u slavonskim županijama. Amandman je odbijen, a nakon što su sredstva za istu namjenu tražili dužnosnici iz redova vladajućih, sredstva su odobrena. Takve su situacije apsurdne, ali nažalost do kraja mandata će ih vjerojatno biti još.

Bili ste prilično aktivni u svom dosadašnjem saborskom djelovanju. Kojim ste se temama najviše bavili i smatrate li da su Vaše ideje, s obzirom na broj aktivnosti, uspjele doći do birača? Jesu li vladajući usvojili poneki Vaš prijedlog?

Moje teme su gospodarstvo, demografija, financije, Slavonija i Baranja, a tako će biti i dalje. Kao što sam već rekla, vladajući nisu skloni usvajati prijedloge oporbenih zastupnika, što ne znači da nas ne slušaju. Često naše prijedloge, nakon nekog vremena, predlože kao svoje i usvoje. Nisam tašta i najvažnije mi je izboriti se za ono što je biračima bitno jer oni itekako prate naš rad i valoriziraju ga na izborima.

Ostvariti preduvjete za ostanak mladih

Dolazite iz Slavonije i Baranje koje su snažno pogođene depopulacijom otkad je Hrvatska ušla u Europsku uniju. Popravljaju li se trendovi ili se taj dio Hrvatske nastavlja ubrzano prazniti?

Osječko-baranjska županija izgubila je najviše stanovnika u zadnjih dvadeset godina i popis stanovništva koji se ove godine provodi to će još jednom potvrditi. Prošla je godina bila specifična zbog pandemije i usporila je iseljavanje, a jedan se dio mladih i vratio. Nužno je ovdje ostvariti preduvjete za njihov ostanak.

Prema Vašem mišljenju, što Hrvatska propušta učiniti kako bi ljude zadržala u domovini? Kojim biste se mjerama borili protiv iseljavanja mladih i radno sposobnih?

Mladi odlaze iz više razloga, a najčešće ističu kako žele živjeti u uređenoj državi. Nepotizam, korupcija i zapošljavanje po stranačkoj liniji demotiviraju mlade, ne samo za ostanak, već i ulaganje u svoje znanje i kompetencije. Kad završe školovanje, susreću se s nepravdom na svakom koraku, a ponajviše kad se jave na natječaje za posao u javnom sektoru. Bez nužnih reformi javne uprave, pravosuđa, zdravstva i svega o čemu stalno govorimo, nećemo zadržati mlade u Hrvatskoj.

Depopulacija je u velikoj mjeri posljedica iseljavanja, ali važnu ulogu u tom procesu igra i pad nataliteta. U glavnom gradu nova je vlast zaustavila prijave za status roditelja odgojitelja. Mjeru su ocijenili skupom i neučinkovitom. Je li kvalitetnu ocjenu demografskih mjera uopće moguće donijeti nakon 2-3 godine? Što Vi mislite o ovoj konkretnoj mjeri?

Mjera roditelj odgojitelj dala je rezultate. Nije bila savršena, trebalo ju je doraditi, ali ne ukinuti. Većina gradova u Hrvatskoj nema dovoljno mjesta u vrtićima za svu djecu bez obzira na pad nataliteta. To je još jedan paradoks koji se ne može riješiti preko noći, a to je samo jedan od problema s kojima se roditelji susreću. Usklađivanje privatnog i poslovnog života često je vrlo zahtjevno i pred roditelje postavlja brojne izazove.

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatskoj su se otvorile brojne prilike – od korištenja strukturnih fondova do mogućnosti za hrvatske tvrtke na jedinstvenom tržištu EU-a. Smatrate li da smo dosad dobro koristili te prilike?

Povlačenje sredstava iz fondova ubrzano je u zadnje vrijeme. Nažalost, većinu sredstava ulaže se u infrastrukturne projekte koji kratkoročno zaposle građevinsku operativu, ali kasnije imamo samo troškove održavanja. Kružni tok sa cvjetnjakom ne donosi nikakvu dodanu vrijednost. Napravili smo kilometre biciklističkih staza od kojih je dobar dio već zarastao u travu itd. Ono što nedostaje proizvodne su investicije koje bi otvorile radna mjesta i smanjile regionalne nejednakosti koje su u Hrvatskoj itekako izražene. Plasman proizvoda na jedinstveno tržište iskoristile su brojne tvrtke. Poglavito je to vidljivo u izvozu roba u Italiju i Njemačku kao najvažnija izvozna tržišta u EU-u.

Vlada često ističe velika ulaganja u infrastrukturu na području Slavonije i Baranje iz europskih fondova. Osjete li već sad građani i poduzetnici benefite tih ulaganja?

Kroz projekt „Slavonija i Baranja“ u pet slavonskih županija sliti će se čak 18 milijardi kuna. Ulaže se u infrastrukturu, obnovu kulturne baštine i brojne projekte koji ne otvaraju radna mjesta. Lijepo je obnoviti trg i dvorac, ali to se radi kada imate sve drugo riješeno što kod nas nije slučaj.

'Za' referendum o euru

Svjedočimo osjetnom rastu cijena, a posljednjih je dana gotovo 800 tisuća hrvatskih građana uzdrmala vijest o ukidanju tzv. prešutnih minusa od strane banaka. Očekuje li nas dodatni pad životnog standarda u odnosu na najrazvijenije europske države?

Stigla je inflacija, kao i nestašica određenih proizvoda. Sve me to podsjeća na osamdesete godine prošlog stoljeća. Monetarna ekspanzija bila je značajna zadnjih godina i to uglavnom završi rastom cijena, što će se negativno odraziti na životni standard. Istraživanje Eurostata pokazalo je još 2019. da svaki drugi stanovnik Republike Hrvatske nema sredstava za nepredviđene troškove. To je naša realnost i uzrok minusima koje su banke iskoristile za dodatnu zaradu. HNB je morao ranije reagirati i zaštititi građane od toga.

Hrvatska je ušla u europski tečajni mehanizam i na korak je do usvajanja eura kao nacionalne valute. Budući da ste sad članica kluba Hrvatskih suverenista, podržavate li njihovo stajalište da se o tom pitanju treba odlučivati na referendumu?

Odlučivanje na referendumu jedino je ispravno u ovoj situaciji i u potpunosti podržavam to stajalište.