‘Hrvatskoj će biti problem iskoristiti sva dostupna EU sredstva za oporavak’

O ekonomskim posljedicama pandemije koronavirusa, europskom i hrvatskom planu oporavka, uvođenju eura u Hrvatsku i Nacionalnoj strategiji razvoja razgovarali smo s Maruškom Vizek, znanstvenicom iz Ekonomskog instituta Zagreb....

Pandemija koronavirusa obilježila je 2020. Trenutno se nalazimo u drugoj polovici mjeseca studenog i mnogi će odahnuti zbog neminovnosti da se ova godina konačno bliži svome kraju. A ako je vjerovati najavama iz nekolicine velikih farmaceutskih kompanija, ovoj bi kalendarskoj godini u ropotarnici povijesti uskoro mogla praviti društvo i pandemija COVID-19 zato što je sve izvjesnije da su veliki zdravstveni umovi, uz dosad neviđenu podršku svjetskih vlada, pronašli čak nekoliko učinkovitih cjepiva. Koliko će vremena proteći prije nego što se globalno postigne zadovoljavajuća procijepljenost, nitko točno ne zna. Dotad će svjetska ekonomija – neki sektori manje, a neki znatno više – trpjeti štetu. O razmjerima te štete, oporavku i hrvatskim specifičnostima u okviru EU-a razgovarali smo s doktoricom ekonomskih znanosti i pomoćnicom ravnateljice Ekonomskog instituta Zagreb Maruškom Vizek.

Naša je sugovornica prilično sigurna kakvi će biti učinci zaštitnih mjera koje se posljednjih tjedana redom donose u većini država Europske unije zbog rasta broja novozaraženih i umrlih od koronavirusa.

- Nove mjere mogu potencijalno produljiti ekonomski oporavak, odnosno izazvati recesiju s duplim dnom. Drugim riječima, oblik recesije iz slova V pretvorit će se u slovo W. Prvo dno bilo je u drugom tromjesečju, a drugo će vjerojatno biti u četvrtom. Ovakve procjene donekle potvrđuje i Europska komisija, u čijim jesenskim prognozama vidimo da su optimistična očekivanja za 2021. ponešto revidirana naniže, a valja se prisjetiti da su te projekcije rađene prije nego li je epidemiološka situacija u mnogim europskim zemljama prilično brzo postala iznimno loša. To znači da su negativni rizici vezani za sadašnje projekcije dominantno negativni i da bi stope rasta BDP-a u 2021. mogle biti i niže nego što se to sada očekuje, tvrdi znanstvenica iz EIZ-a.

Vizek dijeli mišljenje brojnih stručnjaka o tome da ekonomski ishodi u 2021. dominantno ovise o raspoloživosti cjepiva protiv COVID-19 virusa. Što prije učinkovito cjepivo bude široko dostupno, to će se i ekonomije brže oporaviti. Posebno je to važno za ekonomije poput Hrvatske koje ovise o turizmu zato što bez uspješnog cjepiva ne može se očekivati ni intenzivnija turistička potražnja sa glavnih hrvatskih emitivnih tržišta, objašnjava ova ekonomska stručnjakinja.

Razlog zašto si Hrvatska ovoga puta ne može priuštiti sporiji oporavak svakako je iseljenički trend koji bi se mogao dodatno pogoršati u slučaju da se zapadne države, primamljive hrvatskim radnicima, krenu oporavljati puno bržom stopom. Vizek smatra da će se trendovi iseljavanja u svakom slučaju nastaviti.

- Prema dostupnim istraživanjima, glavni razlog iseljavanja hrvatskih građana nije razlika u neto plaćama između Hrvatske i razvijenijih zemalja članica Unije, već su to loša društvena klima, visoka razina nepovjerenja u institucije, visoka percepcija korupcije, neadekvatna razina javnih usluga i općenito osjećaj – što osobne, što društvene – besperspektivnosti. To znači da usporeni ekonomski oporavak može doprinijeti novom valu iseljavanja, no treba reći da ekonomska kriza nije zaustavila iseljavanje, ona ga je samo usporila, što zbog manjka potražnje za radnom snagom u razvijenijim zemljama članicama, što zbog otežanog prekograničnog kretanja. No čim se situacija smiri, trendovi vezani za iseljavanje će se sigurno nastaviti jer se ni društvena klima, ni razina percipirane korupcije, ni osjećaj besperspektivnosti nisu promijenili, zaključuje Maruška Vizek.

Njezin je dojam, kaže Vizek, da je Europa ekonomsku jesen dočekala koliko-toliko spremna, no u epidemiološkom smislu jesen ju je ipak iznenadila i zato sad pričamo o recesiji s dvostrukim dnom. Dodaje da pojedine analize koje su rađene za Sjedinjene Američke Države sugeriraju da je paket pomoći američke administracije bio preobilan te je omogućio američkim kompanijama generiranje dodatnih zaliha likvidnosti koje će im pomoći da lakše prežive jesen i zimu.

- Sličnih istraživanja za EU nema, ali moguće je da i s ove strane Atlantika situacija barem donekle slična jer su paketi pomoći u nekim zemljama članicama (pogotovo onima koje su imale dovoljno fiskalnog prostora da si to priušte) bili prilično izdašni, zaključuje znanstvenica iz Ekonomskog instituta Zagreb i dodaje kako treba voditi računa i o tome tko snosi troškove epidemije. U Europskoj uniji, objašnjava Vizek, trošak epidemije snosi dominantno država, a pad BDP-a veći je nego u SAD-u zato što su u Americi mjere obuzdavanja epidemije bile blaže. S druge strane, tamo je značajno veći broj nezaposlenih pa trošak epidemije značajnijim dijelom snose i sami građani.

Europska komisija alocirala je prilična sredstva za pomoć oporavku, a Hrvatska je, prema izvještavanju domaćih medija, prošla i više nego dobro u raspodjeli tih sredstava među državama članicama. No, poznavajući apsorpcijski kapacitet hrvatske javne uprave i probleme s pravosuđem i korupcijom, Vizek nije pretjerano optimistična da će ta sredstva doista biti kvalitetno iskorištena.

- Mislim da će Hrvatskoj biti problem iskoristiti i 5,9 milijardi eura bespovratnih sredstava, a da do povlačenja onih preostalih 3,6 milijardi eura zajmova, s vrlo niskim kamatnim stopama za hrvatske prilike, vjerojatno neće ni doći. Smatram da je strategija Vlade, koja je odlučila sva raspoloživa sredstva potrošiti na javne investicije, vrlo zabrinjavajuća, upozorava ova stručnjakinja.

Vizek dodaje kako ovom odlukom Vlada zapravo aktivno potiče jačanje javnog i istiskivanje privatnog sektora, osnažuje klijentelizam i potencijalno erodira ionako narušenu konkurentsku poziciju zemlje.

- Ta je odluka ujedno i u potpunom neskladu s Nacionalnom razvojnom strategijom koja se trenutno nalazi u javnoj raspravi i čije se usvajanje očekuje u Hrvatskom saboru do kraja godine. Naša nova razvojna strategija ima jasno deklariranu potrebu za smanjenjem uloge države u ekonomiji, koja svoju kulminaciju doživljava zaključkom da „oporavak i rast mogu generirati samo poduzetnici, poduzeća i poslovni sektor“. U hrvatskom slučaju, ova konstatacija u većini slučajeva ne odgovara stvarnosti. Bit će također jako zanimljivo vidjeti kako će ti investicijski projekti biti vezani za reformske ciljeve. S jedne strane, naime, cilj je svim zemljama članicama potrošiti taj novac kako bi se ekonomije čim prije oporavile, no, s druge strane, vjerojatno tek rijetke ekonomije imaju spremne projekte koji bi se odmah mogli provoditi, a da su izravno povezani s reformskim ciljevima. Tu će trebati dosta spretnosti i balansiranja, objašnjava Vizek.

Sredinom studenog, nakon sedme sjednice Nacionalnog vijeća za uvođenje eura, predsjednik Vlade iznio je plan o ulasku Hrvatske u eurozonu s 1. siječnja 2023. Svoju sugovornicu pitali smo koliko je to realno s obzirom na globalni kontekst pandemije i prateće recesije. Vizek odgovara da je Vlada u prijedlogu proračuna za 2021., budući da će to biti jedina relevantna godina za procjenu udovoljava li Hrvatska kriterijima iz Maastrichta, predvidjela fiskalni deficit opće države od -2,9 posto BDP-a, što je unutar propisanih kriterija konvergencije.

- Međutim, pitanje je hoće li taj cilj biti izvediv ako se uzme u obzir da će ovogodišnji deficit iznositi 8 posto BDP-a, što podrazumijeva da će Vlada smanjiti razinu potpore gospodarstvu u sljedećoj godini iako je već sada jasno da će sve zemlje članice EU-a tijekom cijele sljedeće godine morati nastaviti podržavati gospodarstva, a pogotovo one zemlje članice poput Hrvatske čija gospodarstva dominantno ovise o turizmu, objašnjava Vizek.

Također naglašava i to da su prihodi od EU pomoći u sljedećoj godini planirani preoptimistično, a da nekih rashoda, poput dogovorenog povećanja plaća javnim službenicima, uopće nema u proračunu. Vizek smatra da će biti iznimno teško i skupo ostvariti zacrtani proračunski deficit u 2021., koji bi trebao biti preduvjet za usvajanje eura. Ali vidi i potencijalni izlaz iz trenutne situacije.

- Veliko je pitanje hoće li Hrvatska, u situaciji kad je Pakt o stabilnosti i rastu suspendiran i ne primjenjuju se fiskalna pravila, ultimativno morati zadovoljiti kriterije vezane za deficit i javni dug kako bi mogla usvojiti euro. Tijekom ove krize dogodile su se već mnoge situacije koje su se po prvi put dogodile pa možda se i pravila za ulazak u eurozonu također promijene uslijed krize, zaključuje ova stručnjakinja.

Od koristi koje Hrvatska može očekivati uvođenjem eura navodi niže troškove financiranja, pristup ESM-u te dokidanje tečajnog rizika uslijed visoke euriziranosti zemlje. Najveći izazov, smatra, i dalje će biti zatvaranje dohodovnog jaza između Hrvatske i prosjeka eurozone te pokušaj praćenja trendova u produktivnosti rada i ukupnoj faktorskoj produktivnosti kakve bilježe zemlje središnje Europe, koje svoj rast baziraju značajnije na prerađivačkoj industriji i izvozu roba s visokom dodanom vrijednošću.

- Ako ne dođe do smanjivanja jaza dohotka i ako se trendovi vezani za proizvodnost u Hrvatskoj ne poprave, hrvatska ekonomska struktura sve će više divergirati od nekog zamišljenog prosjeka eurozone, čime će Hrvatska postati podložnija asimetričnim šokovima koji se neće moći apsorbirati zajedničkom monetarnom politikom. Drugim riječima, naš je najveći izazov to da nam se u nekoj daljoj budućnosti ne dogodi grčki scenarij, zaključuje Vizek.

U Hrvatskoj je posljednjih mjesec dana aktualan Nacrt prijedloga Nacionalne razvojne strategije RH do 2030. Javnost je po prvi puta dobila konkretnije informacije o tome što sadržava dokument koji definira smjer i dinamiku razvoja te općenito ambicije Republike Hrvatske u sljedećem desetljeću. Vizek nije impresionirana dosad viđenim.

- Smatram da je riječ o dokumentu koji je u dobroj mjeri potpuno razveden od stvarnosti. Ako gledamo njegov okvirni dio koji se tiče makroekonomije, izgleda kao da je ispao iz nekog neoliberalnog priručnika na steroidima. I nije pri tome problem to što su nepoznati autori strategije preuzeli isključivo neoliberalna rješenja, već je problem to što više ne postoji taj svijet za koji je Vašingtonski konsenzus bio univerzalni odgovor. Drugim riječima, prijedlog naše razvojne strategije uopće ne prepoznaje da su globalizacijske sile načete trumpizmom i pandemijom značajno oslabljene i da je svijet ušao u eru nekog novog ekonomskog normalnog, zaključuje znanstvenica iz EIZ-a i nastavlja:

- U toj novoj eri, dok mi strateški sanjamo o smanjenju uloge države u ekonomiji, ekonomskom otvaranju i učinkovitom tržištu, druge se države zatvaraju, reshoring strateških industrija ponovno je glavna politička mantra unatoč tome što je ponekad ekonomski neisplativ, uloga države u ekonomijama raste, a tržišne sile na aparatima se održavaju tiskanjem novca i/ili povećanjem javnog duga. Neshvatljivo mi je to ignoriranje novog globalnog konteksta, uz istovremeno podcjenjivanje problema vezanih uz klijentelizam i ortački kapitalizam, koji su glavni razlog ekonomskog zaostajanja Hrvatske, kao i ignoriranje prerađivačke industrije i industrijske politike.

No problemi s Nacionalnom strategijom razvoja, tvrdi Vizek, tu nažalost ne prestaju.

- Kolege koji se bave sektorskim politikama kažu mi da je, primjerice, dio strategije koji se tiče zdravstva i turizma na razini seminarskog uratka. No mene osobno puno više muči to što strategija ignorira industrijski razvoj te implicitno sugerira da nam je dovoljno liberalizirati ekonomiju, podignuti kvalitetu ljudskog kapitala i institucija i onda pustiti tržišnim silama da odrade što trebaju u smjeru bilo koje ekonomske strukture. Strategiji je čini se svaka jednako dobra, dok god se društvo i ekonomija digitalizira i dok god se prilagođavamo klimatskim promjenama. Drugim riječima, strategija se ni na koji način ne određuje prema poželjnoj ekonomskoj strukturi, pa čak ne adresira ni pitanje 'greenfield' stranih investicija u proizvodnju, gdje smo mi kao zemlja vrlo loši, iako načelno propagira ekonomsku otvorenost, objašnjava naša sugovornica.

'Kvaka 22' kod možebitnog strateškog mirenja hrvatskih vlasti s time da Hrvatska bude dominantno uslužna ekonomija, tvrdi Vizek, leži u činjenici da je rast proizvodnosti temeljen na ekspanziji uslužnog sektora u pravilu daleko skromniji i mukotrpniji od rasta proizvodnosti temeljenog na jačanju industrijske proizvodnje. To u konačnici znači da buduće strukturne karakteristike hrvatske ekonomije, koje se ocrtavaju strategijom, neće moći generirati ni dovoljan rast produktivnosti niti neophodan rast BDP-a kako bi naš BDP po stanovniku dosegao 75 posto prosjeka EU-a, što je u istoj toj strategiji zacrtano.  A to onda znači da će eurozona dobiti Grčku broj dva, što nije dobro za eurozonu, a užasno je loše za Hrvatsku, zaključuje stručnjakinja iz Ekonomskog instituta Zagreb Maruška Vizek.