ECR Party’s multilingual hub for Centre-Right ideas and commentaryCroatianAnaliziramo perspektivu Inicijative triju mora koja je, od utemeljenja 2016., doživjela ozbiljnu transformaciju. Danas ona uživa podršku i Njemačke te Europske komisije, a jedini značajni faktor koji je zadržao početnu skepsu je Moskva...
SAŽETAK
Pokrenuta 2016. u hrvatsko-poljskoj suradnji, Inicijativa triju mora do danas se afirmirala kao projekt povezivanja država istočne i srednje Europe, između Jadrana, Baltika i Crnog mora. Do sada su održani summiti Inicijative u Hrvatskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Estoniji i Bugarskoj. Oko samoga projekta početno su postojale različite geopolitičke kontroverze pa su pojedini analitičari u ovom povezivanju vidjeli ciljeve slabljenja Njemačke i Rusije, ali i razbijanja europskih integracija. Većim angažmanom Njemačke oko Inicijative došlo je do tupljenja oštrice kritika i optužbi, no u Moskvi i dalje gledaju sa sumnjom na čitav projekt. Između država koje čine Inicijativu postoje perspektive razvijanja određenih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike, no vezivno tkivo nedvojbeno bi trebali biti ekonomski projekti. Osnivanje zajedničkoga fonda dobar je korak u tome pravcu.
ANALIZA
Inicijativa triju mora, kao ideja povezivanja država srednje i istočne Europe između Jadrana, Baltika i Crnog mora, pokrenuta je u ljeto 2016. u hrvatsko-poljskoj suradnji. Poljski predsjednik Andrzej Duda još je ranije u svome inauguracijskom govoru nagovijestio moguće pokretanje ove inicijative, no, kao što je primijetio bivši češki ministar vanjskih poslova Alexandr Vondra, Poljska je bila dovoljno oprezna da kao najveća i najsnažnija država organizaciju prvoga summita prepusti Hrvatskoj. Nakon dubrovačkoga, održano je još pet sastanaka na vrhu u Varšavi, Bukureštu, Ljubljani, Tallinu, a nedavno i u Sofiji.
Najvažniji akt prvog, dubrovačkog summita, bilo je donošenje tzv. Dubrovačke izjave. Zajedničku izjavu o Inicijativi triju mora potpisale su Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija. U Izjavi je apostrofirana važnost povezivanja gospodarstava srednje i istočne Europe te infrastrukture od sjevera do juga kako bi se zaokružilo jedinstveno europsko tržište. Potpisnici Izjave izrazili su uvjerenje da će, proširenjem postojeće suradnje u energetici, prometu, digitalnoj komunikaciji i gospodarstvu, srednja i istočna Europa postati sigurnije i konkurentnije, pridonoseći time snažnijoj Europskoj uniji u cjelini.
Na prvome summitu spomenuti su i prvi konkretni projekti: LNG terminali u Poljskoj i Hrvatskoj, Baltičke željeznice i cesta Via Carpatia. Inicijativa triju mora dobila je i potporu Sjedinjenih Američkih Država.
Na drugome summitu, u srpnju 2017. u Varšavi, istaknuto je snažnije povezivanje država s izlazom na Baltičko, Crno i Jadransko more, a poseban gost summita bio je američki predsjednik Donald Trump. On je u svome obraćanju dao potporu naporima za sigurnost i prosperitet država članica Inicijative. Posebno se dotaknuo energetske problematike:
„Ovdje smo kako bismo pokrenuli novu budućnost za energiju koja će donijeti prosperitet za sve naše građane. Ako su vam potrebni energenti, slobodno nas nazovite“, rekao je Trump u maniri pravog biznismena.
Trump je obećao da SAD neće koristiti energiju kao prisilu i istaknuo da ne želi monopolistički, nego partnerski položaj. Od konkretnih energetskih projekata, spomenuo je jedino izgradnju LNG terminala na Krku. Izgradnja LNG terminala u skladu je s energetskom politikom EU-a koja je za cilj postavila diversifikaciju izvora opskrbe, ali jednako tako usklađen je i s američkim geopolitičkim i gospodarskim interesima.
Iz Washingtona se, naime, dosljedno poručuje da Rusija koristi energiju kao geopolitičko oružje. U skladu s takvim shvaćanjima, na udaru američkih sankcija našao se i Sjeverni tok 2, plinovod koji plin preko Baltičkoga mora treba transportirati iz Rusije u Njemačku. Ovaj plinovod, unatoč prošlotjednom kompromisu Berlina i Washingtona, i dalje predstavlja jedan od glavnih kamena smutnje u američko-njemačkim odnosima. Uz geopolitičku pozadinu, postoje i ekonomski motivi. I Sjedinjene Države zainteresirane su za prodaju ukapljenoga plina Europi, a upravo bi LNG terminali trebali predstavljati točke ulaska američkog plina prema Starome kontinentu.
Nakon Dubrovnika i Varšave, na trećemu summitu u rujnu 2018. u Bukureštu, potvrđen je popis od 40 prioritetnih projekata, čija bi realizacija trebala ojačati ekonomski razvoj država srednje Europe i smanjiti jaz između tzv. stare i nove Europe. Sudionici summita dali su potporu transatlantskome povezivanju i ostvarenju energetske sigurnosti. Prioritetni interkonekcijski projekti obuhvaćaju tri ključna područja: energetiku, promet i digitalizaciju, a njihova je ukupna vrijednost procijenjena na 45 milijardi eura. Na summitu u Bukureštu najavljeno je osnivanje investicijskog fonda Inicijative triju mora za financiranje onih projekata koji ne zadovoljavaju uvjete za financiranje iz EU fondova.
Na bukureštanskome summitu nazočni su bili ministar vanjskih poslova Republike Njemačke Heiko Maas i tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, koji je dao punu potporu Inicijativi u stvaranju novih koridora između sjevera i juga te istoka i zapada. Na summitu je sudjelovao i američki ministar energetike Rick Perry, a na poslovnome forumu, koji je održan uz summit, bili su i predstavnici tzv. zapadnog Balkana, Moldavije, Ukrajine i Gruzije, kao i predstavnici Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvoj te Europske investicijske banke. Unatoč početnim prijedlozima da se Inicijativa triju mora proširi i na neke druge države, kao što su Ukrajina ili zemlje zapadnog Balkana, iskristaliziralo se da punopravne članice mogu biti samo članice EU-a koje dijele jedinstveni zakonodavni okvir za provedbu projekata. Ostale države mogu biti partneri.
Summit u Ljubljani u lipnju 2019., popraćen poslovnim forumom, okupio je 600-injak predstavnika poslovnoga svijeta iz 43 države. Došlo je do konkretizacije najavljenoga investicijskog fonda, a objavljeno je i prvo izvješće o napretku u ključnim projektima. Tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović kao ključne hrvatske interese u okviru Inicijative triju mora istaknula je jačanje prometne infrastrukture, digitalizaciju i LNG terminal na Krku.
Poljski predsjednik Andrzej Duda u svome obraćanju dao je primjer kako od Tallinna do rumunjske Constante putovanje danas traje tri dana, dok od Barcelone do Gothenburga treba samo jedan, što pokazuje velike razlike u povezanosti zapad – istok u odnosu na sjever – jug. Američki ministar energetike nazočio je i ovome summitu te dao potporu osnaživanju energetske unije. Poručio je da SAD danas, kao vodeći proizvođač nafte i prirodnoga plina, uvodi ravnotežu u svijet energetike i to može biti na korist „prijatelja i saveznika“. „Nećemo nikada koristiti energiju kao sredstvo političke prisile“, rekao je tada Perry, referirajući se na Rusiju.
Domaćin petoga summita bio je estonski glavni grad Tallinn, no on se u pandemijskoj 2020. godini održao virtualnim putem. Estonija je kao domaćin, ali i kao predvodnik u području digitalizacije, predstavila svoj projekt „Smart Connectivity“, kojemu je cilj pomoći digitalizaciji europske osovine sjever – jug. Opunomoćenik poljske vlade za pitanja Inicijative triju mora Pawel Jablonski ovom je prigodom istaknuo: „Nakon nekoliko godina ovoga, do sada pretežito političkog projekta, Inicijativa polako prerasta u ekonomski projekt“.
Prije nekoliko tjedana online summit održan je i u Sofiji, zajedno s poslovnim forumom. Istaknuta je kontinuirana snažna predanost Inicijativi triju mora, pozdravljena potpora SAD-a, Njemačke i Europske komisije, spomenuta usklađenost ciljeva Inicijative i Europskoga zelenog sporazuma, a naglašeno je i kako su jačanje energetske sigurnosti i diversifikacija ruta i izvora opskrbe u cijeloj regiji, zajedno s prijelazom na klimatski neutralan energetski sektor, najvažniji prioriteti.
Na summitu je izraženo uvjerenje da će zajednički rad na povezivanju u znanosti, obrazovanju, tehnologiji i inovacijama pružiti održiviji budući razvoj za države članice Inicijative, a priznat je i veliki potencijal investicijskog fonda kao važnoga mehanizma za uklanjanje infrastrukturnog jaza. Dakako, istaknuti su i mnogi drugi prioriteti i ciljevi.
Realizacija zajedničkih projekata od 2016. do 2021. bila je poprilično spora, prvenstveno zbog manjka sredstava u zajedničkome fondu Inicijative, otvorenom 2019. u jednoj poljskoj razvojnoj banci. Na posljednja dva summita najavljeni su daljnji financijski iskoraci, a u zajednički fond Sjedinjene Američke Države uplatile su milijardu dolara. Fond je zaživio, odabrana su i prva tri projekta, a broj strateških projekata povećao se s početnih 40 na oko 90. Od toga je 11 projekata povezano s Hrvatskom, a ukupna im je vrijednost 1,78 milijardi eura.
O punjenju zajedničkoga fonda, ali i o tome koliko će EU prepoznavati projekte Inicijative triju mora, ovisit će financijska održivost zajedničkih projekata. Infrastrukturni, energetski i drugi projekti dobra su prilika da se potakne razvoj zemalja između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora i tako smanji razlika u odnosu na bogatije države (sjevero)zapadne Europe.
Zajednički ekonomski projekti predstavljaju potencijalno najsnažnije vezivno tkivo zemalja između tri mora, mnogo snažnije nego što to može biti politička sfera. Jer, koliko god da između država ove inicijative postoje određene povijesne i kulturološke sličnosti (primjerice, dio zemalja dijelio je zajednički državni okvir Austro-ugarske Monarhije, a povezuje ih, većinu, i bremenito naslijeđe socijalizma), između njih postoje i brojni suprotstavljeni interesi i različite geopolitičke pozicije.
Naime, od samih početaka Inicijative triju mora uz ovaj se projekt vežu brojne (geo)političke kontroverze.
Projekt je na početku dočekan sa sumnjama u Berlinu i Moskvi, a mnogi su geopolitički analitičari u njemu prepoznali geopolitički recidiv ideje Međumorja (Intermarium) poljskoga državnika Józefa Piłsudskoga. Projekt Međumorja nastao je između dva svjetska rata kao ideja povezivanja zemalja između Berlina i Moskve kako bi se suprotstavile komunističkome SSSR-u, odnosno nacionalsocijalističkoj Njemačkoj. Do realizacije Međumorja nije došlo, a sve države koje su bile uključene u više inačica ove geopolitičke zamisli bile su kasnije okupirane ili od Trećeg Reicha ili od Sovjetskog Saveza, a Poljsku su Berlin i Moskva dogovorno podijelili. Kao i danas Inicijativu triju mora, tako su i ideju Međumorja ponajviše podupirale SAD i Velika Britanija.
Inicijativi triju mora, na tragu usporedbi s Međumorjem, početno se imputiralo za cilj podjelu Europske unije s jedne strane i zabijanje klina između Njemačke i Rusije s druge strane. To je, isticali su kritičari pozivajući se na ideje Halforda MacKindera, stari cilj angloameričke škole geopolitičkog mišljenja. Njemački su političari u Inicijativi vidjeli pokušaj slabljenja Njemačke, a Moskva američka nastojanja da se potisnu ruski energenti s europskoga tržišta.
Sumnje su dodatno potaknute nazočnošću američkog generala James L. Jonesa na summitu u Dubrovniku. On je tom prigodom naglasio kako je razvoj Inicijative triju mora „kritički element“ europskoga razvoja i sigurnosti, a dodao je i to da se Rusija koristi svojim energetskim izvorima kako bi realizirala svoje geopolitičke ciljeve. Jones, inače predsjednik Centra za međunarodnu sigurnost Atlantskoga vijeća, zaključio je da je Inicijativa triju mora „transatlantski projekt koji ima geopolitičke, geostrateške i geoekonomske implikacije“ te čijim će ostvarenjem biti „ojačana čitava transatlantska zajednica“.
Nema, dakle, nikakve dvojbe da je Inicijativa triju mora u skladu s američkim geopolitičkim, energetskim i gospodarskim interesima te će kao takva imati nesumnjivu potporu i nove Bidenove administracije.
Na summitu u Bukureštu, kao što smo već spomenuli, sudjelovao je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas, ali i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. Od tada se Njemačka snažnije angažirala oko Inicijative triju mora, a potpora je počela stizati i iz Bruxellesa. To je velikim dijelom otupilo oštrice dotadašnjih invektiva na račun projekta, a sumnjičavost je i dalje ostala najviše prisutna u Moskvi.
Bez obzira na moguće početne ciljeve Varšave ili Washingtona (Poljska i SAD, naime, bez sumnje imaju najveće interese u jačanju Inicijative), Inicijativu triju mora praktično je nemoguće graditi kao antinjemačku ili antirusku priču, a isto vrijedi i za optužbe o razbijanju europskog jedinstva.
Krenimo od zadnje kritike. Razvijanje energetske, prometne i digitalne infrastrukture može samo poboljšati europske integracije. S druge strane, teško je zamisliti da će donositelji odluka u Bukureštu, Pragu, Bratislavi i Sofiji odnose s Varšavom u svim slučajevima stavljati ispred odnosa s Parizom, Berlinom i Bruxellesom. Inicijativu triju mora teško je, dakle, smatrati polugom razbijanja europskih integracija.
Države Višegradske skupine (kao vjerojatno najpovezanije države unutar Inicijative triju mora) imaju iznimno veliku robnu razmjenu s Njemačkom. Poljska možda nije u osobito srdačnim odnosima s Berlinom, ali zato jest Češka koja gaji bliže odnose sa zapadom nego s istokom Starog kontinenta. Češka daje prednost odnosima s Njemačkom i u odnosu na SAD. Poljska, Estonija, Latvija, Litva i Rumunjska države su čiji političari izražavaju jake proturuske sentimente. No to se ne može reći za Austriju, Mađarsku (ove dvije države imaju velike aranžmane s Gazpromom), Bugarsku, Sloveniju, pa ni Češku.
Unatoč nedavnim, prilično intenzivnim diplomatskim sporovima oko eksplozije skladišta oružja u Češkoj, za što se sumnjiči rusku obavještajnu službu, češki predsjednik Miloš Zeman ne skriva svoje proruske simpatije. U Hrvatskoj je predsjednik Republike Zoran Milanović, za razliku od svoje prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović, protivnik Inicijative triju mora (Inicijativa, tvrdi Milanović, iritira Moskvu i Berlin), a Vlada daje barem deklarativnu potporu projektu. Dok Poljska i Rumunjska zauzimaju proameričke stavove, nisu sve države Inicijative spremne ulagati u SAD kao jedinog jamca sigurnosti.
Početne ideje o proširivanju Inicijative na zemlje kao što su Ukrajina, Gruzija ili Crna Gora napuštene su zbog suprotstavljanja zemalja koje imaju dobre odnose s Rusijom i ne žele ih kvariti. Među nekim državama Inicijative postoje i neriješeni sporovi. Za primjer je dovoljno navesti Hrvatsku i Sloveniju (teritorijalni sporovi) ili Mađarsku i Rumunjsku (pitanje mađarske manjine u Transilvaniji).
Ipak, zajednička poveznica zemalja Inicijative triju mora, ako izuzmemo neutralnu Austriju (gdje u određenim političkim krugovima postoje jaki proruski afiniteti), članstvo je u NATO-u, ali i određene kulturološke sličnosti. Povezivanje država srednjoistočne Europe na planu ekonomije ima dobre potencijale. Osnivanje zajedničkoga fonda svakako je korak u tome pravcu, a LNG terminal na Krku u Hrvatskoj primjer projekta koji je već uspješno realiziran. Očekuje se da bi se ekonomska suradnja, nakon početnih usporenosti, trebala intenzivirati u idućim godinama.
Osim ekonomskoga saveza, postoje perspektive i za razvijanje nekih aspekata zajedničke vanjske i sigurnosne politike, a jedan od elemenata sigurnosti jačanje je energetske sigurnosti, što je nedvojbeno u skladu s anglosaksonskim interesima u Europi. U razdobljima kad se najavljivalo formiranje tzv. Europe više brzina, Inicijativu triju mora moglo se smatrati i preventivnim potezom za slučaj da zaista dođe do realizacije te ideje.
Sve države Inicijative triju mora imaju svoje nacionalne interese i svoje vanjske politike. Ipak, svim je tim državama u interesu i međusobna politička, sigurnosna i ekonomska suradnja. Ako će se inicijativa graditi na zajedničkim interesima, a ne negativistički, protiv nečega ili nekoga, ona bi u budućnosti nesumnjivo mogla pridonijeti gospodarskom prosperitetu i sigurnosti država članica, a time ojačati i europske integracije.
Vezano
Federico Celenari • 27.01.2022.
Federico Celenari • 22.01.2022.
Federico Celenari • 20.01.2022.
Federico Celenari • 14.01.2022.
Federico Celenari • 27.01.2022.
Federico Celenari • 22.01.2022.
Federico Celenari • 20.01.2022.
Federico Celenari • 14.01.2022.