Hrvatski suverenisti pokreću referendumsku inicijativu o zadržavanju hrvatske kune kao nacionalne valute. Da bi uspjeli u svom naumu, morat će do jeseni osigurati veliku stručnu i političku potporu, financije i vojsku volontera...
Hrvatski suverenisti u četvrtak 8. srpnja najavili su pokretanje referendumske inicijative o zadržavanju hrvatske kune kao nacionalne valute. Ovime su prvi službeno bacili rukavicu u lice vladi koja je u srpnju prošle godine uvela Hrvatsku u europski tečajni mehanizam, s ciljem uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj možda već 1. siječnja 2023.
Ambiciozni planovi vlade mogli bi se naći na tankom ledu zbog velikog pritiska na državni proračun koji je stvoren uslijed pandemije COVID-19, no ne treba dvojiti da će aktualna vlast, unatoč potencijalno sporijem procesu, učiniti sve da Hrvatsku pridruži eurozoni prije sljedećih izbornih ciklusa koji kreću s proljećem 2024.
Stanje opozicije uvelike podsjeća na vrijeme prije referenduma o članstvu u Europskoj uniji, kad razjedinjeni protivnici članstva jednostavno nisu znali dovoljno dobro artikulirati svoja stajališta i izabrati poruke koje će mobilizirati značajni dio populacije koji je dijelio njihovo mišljenje o Uniji. Dapače, ono malo medijskog prostora što su dobili iskoristili su tako da je i puno prije samog referenduma stvoren dojam da nisu dorasli zadatku i da je ishod ionako unaprijed zadan. Rezultat je poznat – rekordno niska izlaznost, uz apstinenciju uglavnom protivnika članstva, rezultirala je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013.
No, otad su se neke stvari promijenile.
Suverenistički je dio spektra, iako i dalje raskomadan u nekoliko opcija, u određenoj mjeri sazrio, a na krilima nekoliko referendumskih inicijativa prikupio je i potrebno iskustvo. Svejedno, i dalje prevladava dojam da važnim strateškim pitanjima pristupa paušalno, neorganizirano i uz jako puno improvizacije i prvoloptaških poruka koje raspiruju emocije, ali ne motiviraju birače na akciju.
Kod pitanja nacionalne valute javlja se dodatni problem što je to u očima velikog broja birača tehničko pitanje s uglavnom ekonomskim implikacijama koje, treba biti realan, u određenoj mjeri čak idu na ruku zagovornicima eura. No pitanje nacionalne valute nije samo ekonomske prirode, već je usko vezano uz nacionalni identitet i suverenitet. Ono što je potrebno jest približiti to biračima na način da im bude shvatljivo i da požele reagirati putem referenduma. A to će, pogotovo ako uzmemo u obzir povijesna iskustva, biti iznimno težak posao.
U Hrvatskoj postoji značajan broj građana koji ne žele uvođenje eura – svatko, naravno, iz svojih razloga. Unatoč tome što se puno različitih političkih opcija – desnih, lijevih i protestnih – opire euru, sve one u stvari jako malo znaju o razlozima zašto njihovi birači ne žele novu valutu.
Tu bi im dragocjena mogla biti iskustva ljudi koji su prisilili Davida Camerona na referendum o članstvu u Europskoj uniji i na kraju iznijeli Brexit. A ta iskustva govore da birači kompleksne teme kojima se nemaju vremena, a možda ni znanja, dublje posvetiti često vezuju samo uz jednu njihovu dimenziju, onu koja im je najbliža. Pa su tako birači iz radničkih obitelji sa sjevera Engleske Brexit uglavnom vezali uz pitanje imigracije, dok je biznismenima s juga zemlje on predstavljao oslobođenje od restriktivnih pravila jedinstvenog EU tržišta i veću mogućnost globalne trgovine i investiranja.
Pitanja koja su kompleksna u svojoj naravi u očima birača često su vrlo jednostavna, samo treba prepoznati različite uglove iz kojih na ta pitanja gledaju različite biračke skupine. Kad su 'mastermindi' iza referenduma o Brexitu shvatili da su demokratski principi, državni suverenitet i sudbena nadležnost vrlo apstraktni pojmovi za prosječnog Britanca – stigao je famozni crveni autobus i uvelike preokrenuo tijek same kampanje.
Zagovornici kune u ovom trenutku trebaju upravo to – svoj crveni autobus. Djelić cjelokupne informacije o zamjeni kune eurom, prikazan tako da svima bude jasan. Bez toga naći će se u borbi s vjetrenjačama, pokušavajući nezainteresiranim biračima objasniti neke teško opipljive koncepte i pobuditi zanimanje za pitanje koje šira medijska javnost već stavlja u kategoriju „riješenih“. Ljudi vole izazivače, skloni su navijati za one koji se nalaze u podređenom položaju, ali jednako tako kažnjavaju razjedinjenost, odnosno nemogućnost političkog dogovora u javnom interesu.
Ako je zadržavanje kune suverenističkom dijelu spektra toliko važno pitanje, logično je da će nastupiti zajednički i prirodno je da njihovi birači to od njih očekuju. Za mobilizirati ih neće biti dovoljno napadati vladu, već će biti potrebni konkretni i dobro komunicirani argumenti koje može dati samo struka.
Pred Hrvatskim suverenistima vruće je ljeto. Nastranu temperatura zraka, njihova radna temperatura morat će ju nadmašiti žele li do jeseni okupiti druge parlamentarne i neparlamentarne stranke desnice i ljevice koje su skeptične prema euru, stručnjake sa znanstvenim autoritetom u području monetarne politike, vojsku volontera i financijska sredstva potrebna za uspješno prikupljanje potpisa za referendum.
Vezano
NOVA REFERENDUMSKA INICIJATIVA
Može li se izravnom demokracijom protiv ‘stožerokracije’?Mate Mijić • 30.11.2021.
TADO JURIĆ, DIO DRUGI
‘Do sredine stoljeća omjer Hrvata i stranaca u Hrvatskoj bit će 60-40’Mate Mijić • 22.11.2021.
NOVA REFERENDUMSKA INICIJATIVA
Može li se izravnom demokracijom protiv ‘stožerokracije’?Mate Mijić • 30.11.2021.
TADO JURIĆ, DIO DRUGI
‘Do sredine stoljeća omjer Hrvata i stranaca u Hrvatskoj bit će 60-40’Mate Mijić • 22.11.2021.