Terorizam, masovne migracije, klima… Što sve ugrožava globalnu sigurnost

Analiziramo potencijalne ugroze za globalnu sigurnost. Uz nove vrste ugroza, prvenstveno kibernetičku i energetsku, koronakriza probudila je i neke stare prijetnje poput socijalnih nemira i organiziranog kriminala....

SAŽETAK

Početkom 21. stoljeća zdravlje ulazi u sferu sekuritiziranih fenomena, briše se granica između zdravstvenih i sigurnosnih provedbenih politika, a koncept „novog normalnog“ nastoji normalizirati stanje izvanrednosti. Ograničavanje ljudskih prava i sloboda započelo je još ranije u okviru borbe protiv „globalnog terorizma“ koji se nametalo kao vrlo ozbiljnu ugrozu međunarodne sigurnosti. U protuterorističkim strategijama najviše se naglaska stavljalo na terorizam islamističkog predznaka, a čitava je problematika povezana i sa sve većim migracijama prema Europi. U modernim studijama međunarodne sigurnosti sve se više pozornosti pridaje energetskoj i kibernetičkoj sigurnosti, a organizirani kriminal i proliferacija oružja za masovno uništenje spadaju u tradicionalna pitanja globalne sigurnosti. Ekonomska kriza izazvana koronavirusom mogla bi dovesti do socijalnih nemira i povećanja siromaštva u nerazvijenim dijelovima svijeta. U prevenciji i suočavanju s globalnim ugrozama najveća odgovornost leži na globalnim i regionalnim silama koje imaju dostatne političke, financijske i diplomatske kapacitete. Zbog suprotstavljenih geopolitičkih i geoekonomskih interesa, situacija na tome planu ipak nije obećavajuća.

ANALIZA

Sociolog Ulrich Beck razvio je teoriju društva rizika, tvrdeći da je industrijsko društvo stvorilo rizike i opasnosti koji nisu bili poznati u ranijim razdobljima. Procesi globalizacije doveli su i do globalizacije rizika. Moderna društva odlikuje visoki stupanj dinamičnosti i rizika koji donose nove nesigurnosti. Među rizicima istaknuto mjesto imaju i oni zdravstveni. Zarazne bolesti tako su već neko vrijeme, od vremena pojave HIV-a, prepoznate kao prijetnje nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti.

Sigurnosni stručnjak dr. sc. Mirko Bilandžić ističe da je početkom 21. stoljeća zdravlje sekuritizirano, tj. označeno prijetnjom koja dovodi u pitanje egzistencijalnost. To zahtijeva poduzimanje posebnih mjera zaštite koje dovode do ekstenzije represivnih državnih ovlasti i uvođenja izvanrednog stanja. Koncept „novog normalnog“ tako bi trebao značiti „normalizaciju izvanrednosti“. Izbrisana je granica između zdravstvenih i sigurnosnih provedbenih politika.

„Teror protiv terora“

Usporedive procese imali smo početkom ovoga stoljeća. Nakon napada 11. rujna 2001. godine dolazi do promjene percepcije suvremenog terorizma. Borba protiv „globalnog terorizma“ postaje jedna od glavnih odrednica sigurnosnih politika zapadnih zemalja. Pod izgovorom borbe protiv terorizma u Sjedinjenim Američkim Državama moglo se zadržati svaku osobu za koju se vjerovalo (dovoljne su indicije) da surađuje ili bi mogla surađivati s terorističkim organizacijama. To je otvorilo prostor za kršenja ljudskih prava i sloboda.

Ekspert za terorizam Paul Wilkinson svojedobno je upozorio kako je opasna iluzija vjerovanje da se liberalna demokracija može zaštititi suspendiranjem ljudskih prava i sloboda. Filozof Jean Baudrillard govorio je o „teroru protiv terora“ te je smatrao da je „rat protiv terorizma“ potkopao liberalnu demokraciju. U knjizi Duh terorizma pisao je o pobjedi terorizma koja se očituje u „recesiji sustava vrijednosti, svake ideologije slobode, svega što je ponos zapadnog svijeta, i na što se on oslanja u ostvarivanju utjecaja nad ostatkom svijeta; do te mjere da se ideja slobode već briše iz običaja i svijesti, a liberalna globalizacija počinje ostvarivati kroz vlastitu suprotnost: policijska globalizacija posvemašnje kontrole i zaštitnog terora“.

Neovisno o svim negativnim nuspojavama borbe protiv terorizma, kreiranje protuterorističkih strategija predstavlja nužnu sastavnicu nacionalne i međunarodne sigurnosti. Terorizam nedržavnih aktera pripada skupini najopasnijih ugroza međunarodne sigurnosti. Recentne procjene njemačke sigurnosne službe govore da je učinak promidžbe islamističkih skupina manji u odnosu na 2015. i 2016., a koronakriza, zbog smanjenih okupljanja i zatvaranja granica, otežala je izvođenje efektnih terorističkih napada. No ekonomska kriza, upozorava se, mogla bi predstavljati plodno tlo za jačanje novih radikalnih skupina.

Migrantska kriza i terorizam

Najveći rizici od terorističkih napada postoje na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Islamska država vojno je slomljena na tim teritorijima, no njezino se djelovanje perpetuira kroz terorističke akcije, a postoji i opasnost da će se sličan teroristički projekt nastojati formirati na nekome drugom području. Rizici postoje i u Europi. Od terorističkog napada u Madridu 2004. do danas na tlu Europe izvršen je čitav niz terorističkih napada islamističkog predznaka.

Broj napada u Europi posebno se povećao nakon izbijanja migrantske krize 2015. Migracije predstavljaju jedan od najvećih globalnih sigurnosnih izazova, a američki vanjskopolitički autor Robert Kaplan još je 1994. upozorio da će masovne migracije, kao dio nadolazeće anarhije, izazvati tenzije diljem svijeta. Na početku migrantske krize, migracije su se u većini mainstream medija i od aktivista za ljudska prava tretirale kao isključivo humanitarno pitanje. No već odavno one su ušle u sferu sekuritiziranih fenomena.

U knjizi Nacionalna sigurnost – prognoziranje ugroza Bilandžić ističe: „Migranti ‘krše’ fizičke i metaforičke granice država, zbog čega automatski predstavljaju prijetnju, budući da su njihove stvarne i krajnje namjere, barem inicijalno, nepoznanica. Migracije dugoročno mogu postati prijetnja socijalnoj koheziji i stabilnosti države domaćina. Pitanje integracije migranata u društva domaćinskih država ili pak socijalne otuđenosti i ekskluzije nisu bez sigurnosnih posljedica. Ti procesi mogu rezultirati ili kriminogenim dimenzijama ili izravnim ugrožavanjem nacionalne sigurnosti. Migracije se smatraju i mogućim nasilnim političkim faktorom u državi domaćinu što može imati i negativne posljedice za odnose s matičnom državom migranata“.

Promjena javne percepcije

Migracije u Europu traju već desetljećima, no tek je veliki migrantski val 2015. promijenio javnu percepciju i snažnije skrenuo pozornost na njihove sigurnosne aspekte. Nakon početne „politike dobrodošlice“, odnos se mijenjao prema realnijim okvirima. Tako se danas kao moguće rješenje (upitne provedivosti) reaktualizira model „gastarbajtera“ i model migracija na ograničeno vrijeme kakav smo vidjeli pri privlačenju radne snage u razvijene europske države početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Kako bilo, migracije će, posebno s obzirom na to da će do kraja stoljeća doći do eksplozivnog rasta populacije u Africi, predstavljati jedno od središnjih pitanja europske budućnosti, sigurnosti i identiteta.

Uz „klasične“ oblike terorizma sve se više upozorava i na mogućnosti CRBN terorizma (Chemical, Biological, Radiological and Nuclear Terrorism). Bioterorističkom napadu svjedočili smo 2001. u SAD-u, kad je došlo do napada pismima kontaminiranim anthraxom, a ranije, 1995. i u Japanu gdje je izvršen napad sarinom.

Energetska i kibernetička sigurnost

Sve veću pozornost stručnjaka za sigurnost zaokuplja i kibernetička sigurnost. Kibernetički prostor odavno je mjesto izvođenja terorističkih napada. U sigurnosnim studijama postavlja se i pitanje trebali li na kibernetičke napade odgovoriti kinetičkom silom. Zapovjednik Kibernetičkog zapovjedništva američke vojske prije nekoliko je godina prognozirao da bi sljedeći veći rat mogao započeti upravo u kibernetičkom prostoru.

Energetska sigurnost nesumnjivo pripada važnim elementima globalne sigurnosti. Bez energenata ne može funkcionirati niti jedno gospodarstvo, što objašnjava brojne ratove koji su se u prošlosti vodili oko kontrole nafte i plina. Koronakriza izazvala je velike šokove u naftnoj industriji, a brojni sporovi postoje i u plinskome biznisu. Izgradnja Sjevernog toka 2 najočitiji je primjer. Suprotstavljeni geostrateški i geoekonomski interesi SAD-a i Rusije postavili su geopolitiku energije u fokus međunarodne sigurnosti.

Zelena transformacija, koju su kao cilj istaknule Europska unija i SAD, trebala bi dovesti do novih potresa na planu energetike i do velikoga restrukturiranja energetskih politika. Klimatske promjene, posebno nakon serije javnih nastupa bivšega američkog potpredsjednika Ala Gorea, sve se više promatraju u kontekstu sigurnosne problematike i mobiliziraju sve više političke pozornosti. Upozorava se na sigurnosne posljedice klimatskih promjena u vidu mogućega gubitka određenih teritorija koji bi mogli postati nesigurni za život (što će izazivati i klimatske migracije).

Zemlje različitog stupnja ekonomskog razvoja različito tretiraju nove ekološke standarde koji se nastoje nametnuti u okviru razmatranja klimatskih promjena. Nerazvijene zemlje teško će prihvatiti nove kriterije zelenih politika i preskočiti faze gospodarskog razvoja kroz koje su prolazile današnje tehnološke sile.

Utjecaj pandemije na trgovinu drogom i oružjem

Svi udžbenici međunarodne sigurnosti opravdano, kao veliku prijetnju ekonomskoj i svekolikoj sigurnosti, naglašavaju organizirani kriminal i proliferaciju oružja za masovno uništenje koji spadaju u tradicionalna pitanja studija globalne sigurnosti.

Pandemijsko stanje reflektira se i na područje organiziranog kriminala, a posebno na prodaju droge i oružja. Zbog zatvaranja granica, došlo je do prekida lanaca opskrbe, što je otežalo rad narko-mafije, ali i trgovaca oružjem. To je dovelo do povećanja cijene droga i oružja. Koronakriza snažno utječe na psihičko zdravlja građana, što bi moglo, upozoravaju stručnjaci, pridonijeti rastu broja ovisnika o različitim drogama.

Opasnost nuklearnog oružja

Proliferacija oružja za masovno uništenje od samih početaka snažno utječe na transformacije međunarodnih odnosa. Nakon završetka Hladnog rata, nestala je ranija čvršća kontrola nad velikim količinama nuklearnog oružja i materijala za njegovu proizvodnju na području nekadašnjega Sovjetskog Saveza. Ruske vlasti, u razdoblju velikih ekonomskih i političkih nestabilnosti, našle su se u problemu osiguravanja mnogih skladišta, od kojih neka nisu zadovoljavala ni minimalne standarde sigurnosti. Postojala je opasnost da se dio toga oružja ukrade ili proda drugim zemljama ili čak skupinama. Tada je, srećom, izbjegnuta proliferacija oružja za masovno uništavanje na suspektne vlade ili radikalne skupine. No opasnosti te vrste i dalje postoje, pri čemu bi posebno opasan sigurnosni problem predstavljalo širenje dostupnosti nuklearnog oružja na terorističke nedržavne aktere.

Aktualna kriza izazvana koronavirusom dovela je i do ekonomske krize, a svaka ekonomska destabilizacija ima potencijale dovesti do socijalnih nemira. Posebno u siromašnim dijelovima svijeta koje, uz neizgrađene institucije, karakteriziraju široko rasprostranjena korupcija i kriminal, ali i zaostajanje u znanosti i tehnologijama.

Zbog pandemije novih pola milijarde ljudi u siromaštvu

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres prošle je godine upozorio Vijeće sigurnosti UN-a da pandemija može potencijalno povećati socijalne nemire i nasilje, što bi u velikoj mjeri narušilo sposobnost svijeta da se bori protiv bolesti. UN-ova procjena govori da bi zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa oko pola milijarde ljudi moglo završiti u siromaštvu. Svaka kriza ima i potencijal jačanja radikalnih političkih opcija, pri čemu su ekonomske krize plodan humus za rast radikalno lijevih, antikapitalističkih ideja.

U prevenciji i suočavanju s globalnim ugrozama najveća odgovornost leži na globalnim i regionalnim silama koje imaju dostatne političke, financijske i diplomatske kapacitete. Međutim ni tu, zbog suprotstavljenih geopolitičkih i geoekonomskih interesa, situacija nije odveć obećavajuća. Novi Hladni rat SAD-a i Rusije već dugi niz godina opterećuje međunarodne odnose, a strateško rivalstvo Washingtona i Pekinga, posebno naglašeno u Trumpovu mandatu i nakon izbijanja koronakrize, moglo bi se pretvoriti u trajni fenomen koji će obilježiti nekoliko idućih desetljeća.

Potrebna velika ulaganja u međunarodnu stabilnost

U odnosima SAD-a i Rusije, odnosno SAD-a i Kine, postoji čitav niz kriznih žarišta s konfliktnim potencijalima. Kada se tome pribroji situacija na Bliskome istoku, Balkanu, ali i u drugim dijelovima svijeta (primjerice spor Indije i Pakistana), jasno je kako će u održavanje međunarodne stabilnosti biti potrebno uložiti velike političke i diplomatske napore.

Stephan Blank iz Foreign Policy Research Instituta upozorava kako su najveće prijetnje danas zapravo mobilne, a najveće prijetnje 21. stoljeća neće biti one od kojih ćemo se moći braniti stajaćom vojskom ili sofisticiranim oružjem. Klasičan su primjer prijetnje u kibernetičkome prostoru, ali i veliki broj „nepoznatih nepoznanica“, kao što je koronavirus. Sve će to nametnuti potrebu preispitivanja same prirode nacionalne i međunarodne sigurnosti, a globalna suradnja predstavljat će prijeko potreban uvjet suzbijanja sve raširenijih ugroza u globalnome društvu rizika.